Kancelarija za međunarodnu saradnju: OHR zanemario privremenu prirodu mandata

Sedamdeseti izvještaj visokog predstavnika Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija ponovo potvrđuje da je OHR, gotovo 31 godinu nakon Dejtona, zanemario privremenu prirodu svog mandata i nastavlja da djeluje kao da je riječ o trajnoj instituciji političkog poretka Bosne i Hercegovine, saopšteno je iz Kancelarije za međunarodnu saradnju Republike Srpske.

Kako su istakli, posebno je značajno to što se takav pristup nastavlja upravo u trenutku kada Sjedinjene Američke Države otvoreno poručuju da je vrijeme nametljivih međunarodnih intervencija završeno i da odgovornost za budućnost BiH moraju preuzeti predstavnici njena tri konstitutivna naroda.

"Stav SAD u Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija bio je jasan, da oni napuštaju politiku izgradnje država i nametljivih međunarodnih intervencija te da je vrijeme za domaća rješenja koja će predvoditi predstavnici tri konstitutivna naroda Bosne i Hercegovine", navode iz Kancelarije, te dodaju da ta poruka otvara ozbiljno pitanje političke dosljednosti međunarodnog pristupa Bosni i Hercegovini.

Ističu da ako se odgovornost za političke procese želi vratiti domaćim predstavnicima, onda se mora objasniti kako se taj cilj usklađuje sa daljim zadržavanjem vanrednih ovlašćenja za nametanje zakona, smjenjivanje demokratski izabranih zvaničnika i nadziranje političkih procesa.

"Činjenica da vršilac dužnosti visokog predstavnika, čiji status nije jednoglasno prihvaćen na međunarodnom nivou, iznosi dalekosežne ocjene o ustavnom položaju Republike Srpske, njenim nadležnostima i političkom djelovanju, dok istovremeno izostaje ozbiljna rasprava o budućnosti samog OHR-a, otvara pitanje institucionalnog legitimiteta i granica međunarodnog nadzora. Institucionalni kontinuitet ne može sam po sebi biti zamjena za politički legitimitet, kao što ni dugotrajnost određenog mehanizma ne može biti opravdanje za njegovo neograničeno trajanje", navode iz Kancelarije.

Republika Srpska svoj ustavni položaj temelji na Dejtonskom mirovnom sporazumu i Ustavu Bosne i Hercegovine, navode oni, te ističu da njene nadležnosti nisu pitanje političke naklonosti međunarodnih zvaničnika, nego sastavni dio ustavnog poretka uspostavljenog mirovnim sporazumom.

Podsjećaju da Republika Srpska ima demokratski izabrane institucije, kontinuitet redovnih izbornih ciklusa i građane koji svojom suverenom voljom odlučuju o njenoj političkoj budućnosti. Posljednji opšti izbori, sprovedeni uz biometrijsku identifikaciju birača i skeniranje glasačkih listića, dodatno su osnažili transparentnost izbornog procesa i potvrdili značaj demokratskih mehanizama na kojima počiva njen politički sistem.

"Izbori nisu samo postupak kojim se odlučuje ko će vršiti vlast. Oni su temelj demokratskog legitimiteta i legaliteta, izraz suverene volje građana koji svojim glasom povjeravaju politički mandat, ocjenjuju rezultate prethodnog mandata i određuju smjer budućeg političkog razvoja", navodi se u saopštenju.

Upravo u tome, kažu, leži temelj argumenta za preuzimanje pune odgovornosti domaćih institucija.

"Republika Srpska nije prostor bez demokratske tradicije, političkog pluralizma i institucionalnog kapaciteta kojem je potrebno trajno međunarodno upravljanje. Njeni građani kroz demokratske procese biraju svoje predstavnike, oblikuju političke odnose i odlučuju o smjeru razvoja svojih institucija. Demokratska zrelost ne dokazuje se odsustvom političkih razlika, nego sposobnošću da se o njima odlučuje kroz institucije i voljom građana", navode iz Kancelarije koju vodi Ana Trišić Babić.

U tom svjetlu, dodaju, američki stav o domaćim rješenjima dobija puno političko značenje. Kako kažu, odgovornost koju domaći predstavnici treba da preuzmu nije nešto za šta tek treba stvoriti demokratski temelj, nego da taj temelj već postoji u izbornoj volji građana, ustavnom položaju Republike Srpske i institucijama koje iz te volje crpe svoj mandat.

"Preuzimanje odgovornosti stoga ne znači početak nekog novog političkog eksperimenta, nego oslanjanje na postojeći demokratski i ustavni poredak, uz povjerenje u demokratski izabrane predstavnike da samostalno donose odluke u okviru svojih nadležnosti, postižu političke dogovore i odgovaraju za njihove rezultate. To podrazumijeva i sposobnost da vlastitim političkim inicijativama, reformama i razvojnim politikama nastave da unapređuju institucije, jačaju privredne i društvene kapacitete i stvaraju uslove za dugoročnu stabilnost i napredak. Demokratska odgovornost nije samo sposobnost upravljanja postojećim stanjem nego i pravo i obaveza da se ono unapređuje u skladu s potrebama i očekivanjima građana. Upravo na toj osnovi treba razmatrati budućnost međunarodnog nadzora i preuzimanje pune odgovornosti domaćih institucija", navode oni.

Zato, navode, se političko zalaganje za zaštitu entitetskih nadležnosti i preispitivanje njihovog ranijeg prenosa ne može samo po sebi poistovjećivati s ugrožavanjem mira ili namjerom za otcjepljenje. Ustavni poredak obavezuje sve njegove učesnike, a promjene nadležnosti moraju se sprovoditi propisanim postupcima. Međutim, pravo na političko zalaganje za drugačije institucionalno uređenje ne prestaje da postoji zato što se takav stav ne podudara s političkim očekivanjima međunarodnih predstavnika.

"Isto tako, međunarodna saradnja Republike Srpske ne može se unaprijed poistovjećivati sa samostalnim vođenjem spoljne politike. Ustavna nadležnost institucija Bosne i Hercegovine za vođenje spoljne politike ne isključuje međunarodnu komunikaciju i saradnju entitetskih institucija u privrednim, kulturnim, razvojnim i drugim oblastima koje pripadaju njihovim nadležnostima.

Predstavljanje institucionalnih stavova Republike Srpske i održavanje odnosa s međunarodnim partnerima potrebno je razlikovati od preuzimanja ovlašćenja za vođenje spoljne politike Bosne i Hercegovine. Granice tih aktivnosti određuju Ustav i važeći pravni okvir, a ne sama činjenica da entitetska institucija djeluje u međunarodnom prostoru.

Ni zahtjevi Narodne skupštine Republike Srpske za zatvaranje OHR-a ne mogu se samo zbog svog sadržaja predstavljati kao bezbjednosna prijetnja. Demokratski izabrana skupština ima pravo da zauzima političke stavove o budućnosti međunarodnih institucija. Političko neslaganje s određenim modelom međunarodnog nadzora samo po sebi ne predstavlja osporavanje mira.

Na demokratske i pravne probleme povezane sa bonskim ovlašćenjima upozorila je još 2005. godine Venecijanska komisija Savjeta Evrope, posebno u pogledu nametanja zakona, smjenjivanja zvaničnika i nedostatka djelotvorne pravne zaštite. Njena preporuka o postepenom napuštanju takvog modela i danas je važna za raspravu o budućnosti međunarodnog nadzora.

Suštinski problem nije samo u tome koliko dugo međunarodni nadzor traje, nego i u tome što se s protekom vremena mijenja opravdanje za njegovo postojanje. Ovlašćenja uspostavljena kao odgovor na vanredne poslijeratne okolnosti ne mogu se decenijama opravdavati isključivo pozivanjem na okolnosti u kojima su nastala. Njihova dalja primjena zahtijeva obrazloženje u odnosu na današnje političke i institucionalne prilike.

U tome se nalazi i temeljna protivrječnost dugotrajnog međunarodnog nadzora: institucije kojima treba postepeno prepustiti odgovornost istovremeno se posmatraju kao razlog zbog kojeg se odlaže njeno potpuno preuzimanje. Takav odnos otvara pitanje da li postojeći model stvara uslove za sopstveni završetak ili njegovo trajanje postepeno postaje samostalan politički cilj.

Upravo zato je od 70. izvještaja visokog predstavnika opravdano očekivana ozbiljna analiza budućnosti OHR-a, preostalih funkcija međunarodnog nadzora i uslova za njegov završetak. Umjesto toga, izvještaj nastavlja da ocjenjuje političke procese u Republici Srpskoj, dok pitanje sopstvene institucionalne budućnosti ostaje bez jasnog odgovora.

Republika Srpska ostaje opredijeljena za mir, stabilnost, međunarodnu saradnju i dosljedno sprovođenje Dejtonskog mirovnog sporazuma. Zaštitu svog ustavnog položaja i nadležnosti nastaviće da zastupa pravnim, institucionalnim i diplomatskim sredstvima, uz poštovanje prava svih konstitutivnih naroda i građana Bosne i Hercegovine.

Gotovo 31 godinu nakon Dejtona, uspjeh međunarodnog angažmana ne može se mjeriti trajanjem vanrednih ovlašćenja, nego sposobnošću domaćih institucija da preuzmu odgovornost za političku budućnost Bosne i Hercegovine. Demokratski izbori dokaz su da domaće institucije imaju kapacitet da nose tu odgovornost.

Ako je nastupilo vrijeme domaćih rješenja, onda budućnost međunarodnog nadzora mora postati predmet jednako ozbiljne rasprave kao i političko djelovanje institucija čiji rad taj nadzor ocjenjuje.

Mir uspostavljen Dejtonskim sporazumom mora se očuvati poštovanjem ustavnog poretka, političkim dijalogom i odgovornošću domaćih institucija. Međunarodni nadzor ne može biti zamjena za tu odgovornost niti njegovo trajanje može samo po sebi biti dokaz njegove opravdanosti", saopšteno je iz Kancelarije.