VRAĆENI SAT

I tako se opet vratio. Sat, naravno. Na šta ste vi pomislili?

Dok ste se spremali da vratite sat unazad kako bi dobili taj dragocjeni i imaginarni sat sna više, ima ih u Republici Srpskoj što taj sat silom vraćen unazad nisu iskoristili za spavanje. Ono što se jedino za sada jasno vidi je da se mrak spušta ranije otkako smo vratili unazad računanje političkog vremena, ali nakon mraka mora i svanuti. Ono što se ne vidi, ali se ovdje šapuće, a galami i pita iz Sarajeva da li je samo vraćen sat unazad ili smo u tom satu prešli na američko ili rusko računanje vremena. Šta smo to sve vratili kada smo vratili sat političkih odluka. Dodik je, kažu tako ponovo vratio dobre odnose sa Amerikancima. Opozicija, sudeći po potezima svaki dan sat vraća unazad i tvrdi da je Dodik "dogovorio nešto".

Šta je to tačno "dogovorio" od njih niko tačno ne zna pa nagađa, a Dodik eto neće da kaže. Tako da su i dalje u onom satu što je vraćen unazad. Teško ga stižu .

Kod nas su svi ti pregovori i dogovori sa Amerikancima kao vremenska prognoza: svi su je čuli, svi je znaju, ali ipak nikad nismo sigurni i ne znamo hoće li iznenada pasti kiša ili zasijati sunce koje nije bilo u najavi.

U unazad vraćenom satu ostale su i nekad bespotrebno udarene američke sankcije za one koji su učestvovali u organizaciji Dana Republike. Priča se da bi uskoro u tom vraćenom satu mogli da im se pridruže i svi ostali onomad nepravedno sanckionisani bez jasnog objašnjenja Bajdenove administracije. Bilo službeno ili neslužbeno, led se topi. Možda su i Amerikanci vratili neki sat pa drugačije vide stvari. Opozicija je i kada sat vrati unazad i kada pokuša da ga pomjeri unaprijed u svojoj vremenskoj zoni. Tamo je uvijek kako oni kažu pet ili minut do 12 .

I tako već dvadeset godina. Oni zapravo čekaju da vrijeme stane. Dok se oni dogovore da li će sa kazaljkom naprijed, nazad, lijevo ili desno, Dodik je već promijenio satni mehanizam.

Dok Evropa prebrojava minute na satu koji žuri, mi prebrojavamo političke obrte. A, šta je sa Rusijom pitate? Pa Rusija sat ne pomjera.Tamo vrijeme teče po mjeri interesa, a ne kazaljki koje idu sat unaprijed ili unazad. Zato se sad svi pitaju da li je Dodik bliži ili dalji Moskvi. Ko zna, pa možda u tom njegovom satu ima dovoljno mjesta i za rusko i za američko računanje vremena. Ili je aktivirao kompas.

Kompas uvijek pokaže gd‌je je pravac kojim želite dalje.

Sav ovaj haos u javnosti nastao nakon što je Republika Srpska osim sata unazad vratila još štošta na staro, moguće nećete ni da primjetite.

Kod nas je vrijeme ionako relativno kao i istina, odgovornost i moral. Sigurno je da će se kazaljka opet vratiti na isto mjesto, a mi svi ćemo se praviti da je to zapravo napredak. Jer ovo vraćanje sata ovog puta nije tehnička stvar. To vam je, poštovani čitaoci, državni projekat.

Mi sat vraćamo da bi kazaljke stale tačno tamo gd‌je njima odgovara u trenutku kada su svi "na liniji". Stalno smo u stanju između dvije kazaljke. Ni dan ni noć, ni Istok ni Zapad, ni sankcionisani ni oslobođeni. Kod nas je sve "u toku".

I povlačenje zakona, i vraćanje dostojanstva, i gubljenje dostojanstva i dogovori onih koji su se nekad kleli da i ako vrijeme zauvijek stane nikad neće sa tim sa kojima sada kroje neke nove stare politike. I navijaju satove.

U Republici Srpskoj svi se prave da drže vrijeme u svojim rukama, ali samo jedan tačno zna koliko ima minuta do sljedeće krize i rješenja .

I kad shvate da su opet zakasnili, da su ostali u onom unazad vraćenom satu taj već stoji ispred, gleda na svoj sat i kaže: Gospodo, opet kasnite. Jer dok se neki bave minutama on mjeri decenije.

Nekako vrijeme radi za njega. Znam da se neki sada ljute i mršte ,ali pogledajte na sat. Pa vidite li koliko je sati? I u Americi i u Rusiji i u Sarajevu. Zavrtilo vam se u glavi od vraćanja kazaljki. Jedni spavaju duže jedni kraće, a Dodik opet ne spava. On kuje planove dok Sarajevo štopericom mjeri i priziva da satni mehanizam Republike Srpske stane. Pripema po ko zna koji put novi mehanizam otpora i računanja novog vremena, ne na baterije, već na turbo pogon.

Dok se opozicija i federalni mediji nadglasavaju da li je Dodik na punjaču iz Vašingotna ili Moskve i kako će se u Republici Srpskoj i od kojeg datuma računati neko novo vrijeme Šmitu je kako stvari stoje sat stao.

Neko pomjera kazaljke, neko granice, neko nadležnosti, neko živce .

Vrijeme kod nas izgleda ne ide ni naprijed ni nazad nego ukrug .

A, vlast taj vječni čuvar "istorijskog" vremena kuca u ritmu koji kako stvari stoje odgovorava i američkom i ruskom vremenu. Onom briselskom baš i ne. Opozicija ne zna da li je u ljetnom, zimskom ili Stanivukovićevom računanju vremena.

A vrijeme ne čeka nikog. Vrijeme ide pa ko ga stigne. Neki ga stižu i kad vrate sat neki ni kad ga pomjere unaprijed.

Zato smo ponovo vratili sat unazad. Ne zbog Evrope, nego da bi imali sat više da se završi ono što je počelo. Jer ako kažete da pravite novu istoriju onda svaka minuta zlata vrijedi.

Alarm odavno zvoni. Ne možemo se više praviti da spavamo. Vraćamo kazaljke, ali morali bi i dostojanstvo. Jer ti strani satovi možda jesu skupi i precizni, ali ako već neko treba da određuje naše vrijeme neka to onda bude onaj koji zna da da ga uspori kad zagusti i ubrza kad drugi stoje.

Jer kako da vam kažem izgleda da problem nije u vremenu .

Problem je nekima izgleda što hoćemo da ga mjerimo po svom satu.

A, šta sa onim satom što je vraćen unazad, pitate ?

Pa kao i uvijek neki su spavali sat duže, a neki radili sat duže.

Svima je u isto vrijeme 5 do 12.

Jednim do pobjede, onim drugim do poraza.