NESIGURNA SIGURNOST

Kretanje pokreta koji proklamuje sigurnost Srpskoj je počelo. Poprilično nesigurno. Kad se politika pretvori u isključivo lični projekat, a pokret u ego trip, jedino što se pokreće i prelazi je granica ambicije.

Tako izgleda Stanivukovićev Pokret Sigurna Srpska, nesrećne skraćenice SS za koji on tvrdi da će Srpsku stvoriti sigurnom i u svom maniru poručuje da nikoga nije izdao već oslobodio kao i da tim što se "pokreće" ne razbija PDP, nego ga nadograđuje .

Realnost je ipak sasvim drugačija. Partijske kolege mu sve glasnije negoduju, neki već i odlaze, a neki mu nisu ni došli. Pa ni tetak.

Sve što se čulo o dugo najavljivanom i simbolično na Palama osnovanom pokretu Sigurna Srpska pokazalo je pokret koji se kreće bez jasnog pravca sa sopstvenom bazom bez povjerenja.

Pokazalo je lidere bez tima. Sve u svemu viđena je slika političkog entuzijazma sa primjesama nestrpljenja i ponajviše ličnog marketinga mladog vođe.

Pokret doduše već jeste nešto pokrenuo - one koji su odmah iz njega otišli.

Neki iz PDP –a u SNSD, a oni drugi što su ne tako davno krenuli Radojičićevim putem, krenuli su ponovo svojim. Jer ne mogu se pomiriti sa činjenicom da Radojičić i Stanivuković stoje rame uz rame. Iz PDP-a su pobogu otišli da bi im sada opet šefovao Stanivuković. Ne ide.

Iako predstavljeno kao prva ozbiljna konsolidacija opozicije u posljednjih dvadeset godina to se baš ne bi reklo po svemu šta se kuva iza nasmijanih lica ključnih figura ove "decenijske konsolidacije".

Postoji nešto beskrajno nesigurno u načinu na koji se lider Pokreta trudi da djeluje sigurno.

Novi politički projekat za koji tvrde da je ideja djeluje kao pokušaj da se drži ravnoteža na političkoj žici. Hod je popirlično nesiguran. A pokret koji bi trebalo da simbolizuje sigurnost neodoljivo podsjeća na neki stari kalendar, onaj koji čuvamo iz nekog samo nama poznatog razloga iako su svi datumi davno prošli.

Jer ta svima znana stara lica obučena u dres pokreta, politički veterani koji su izmijenjali partije, sada su pokretači koji se nesigurnih i blaziranih osmijeha guraju rame uz rame sa liderom od kojeg su sigurnim i krupnim korakom ne baš tako davno bježali.

Baš zato sad iz njihovih partija i bježe.

Jer nezadovoljstvo u PDP više nije trenutno nezadovljstvo - to je hronično stanje. Zato sve i djeluje nesigurno. I pokret i ideja i partije koje ga čine i opozicija i cijela poltička scena Republike Srpske.

A nesiguran je odavno svako ko misli da ima prava i bilo kakve pravde. I da bi skoro moglo biti.

Pa tako se i pravnici i advokati čije iskustvo se broji ne godinama nego decenijama krste i ibrete na dopisivanje CIK-a i Suda BiH ko ima i ko nema pravo na parče papira, pečata i potpisa, dok članovi CIK-a istovremeno ne odustaju od sigurne namjere da ponište kandidaturu Siniše Karana.

A biće da je i to jasna poruka, da su trenutno od pritiska i korumpiranog i kao sir šupljeg pravosudnog sistema svi nesigurni.

Možda je zato lider pokreta za SIGURNOST zapravo sasvim nesvjesno bar pogodio duh vremena. Pokrenuo je ono što svi osjećaju, a niko ne priznaje. Nesigurnost.

I dok Stanivuković tako maršira na čelu "sigurnog pokreta", misleći da je je voditi pokret isto kao voditi Instagram profil i grmi bombastične parole uvjeren da će ih se vlast prepasti, njegovi politički protivnici i dalje sjede u svojim sigurnim bunkerima.

Jer politika nije Instagram i galama, nego rovovska borba i jasna strategija.

I niko nije potpuno siguran. Sigurno je za sada da ima pokreta, ali malo je pomaka. Svi čekaju tu sigurnost, a trenutno je najmanje ima tamo gdje se najglasnije nudi.

Nesigurna sigurnost. O tome vam pričam. Dok se pokreti još nesigurno traže - oni sigurni decenijama stoje. Ne mrdaju. Promjene se odavno ne mjere pokretima nego izdržljivošću.

Sigurno je ko na tom testu stalno prolazi.

Sve ostale prognoze i pokreti su neSSigurni.