Ni traga od tajnih ugovora na sajtu Vlade

U dokumentaciji koja je tokom jučerašnjeg dana u 195 različitih izvještaja objavljena na sajtu Vlade Srbije, nema “tajnih ugovora”, niti relevantnih podataka o izvođenju radova na nadstrešnici Željezničke stanice u Novom Sadu, kaže za Nova.rs inženjer Zoran Đajić. On ističe da su objavljena dokumenta selektivno puštena sa jednim ciljem da - “umire studente”.

Na zvaničnom sajtu Vlade Srbije stoji da su objavljena “dokumenta Ministarstva građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, koja se tiču mogućeg izvršenja krivičnog djela povodom pada nadstrešnice na Željezničkoj stanici u Novom Sadu 1. novembra 2024. godine”.

Međutim, nakon detaljne analize ove obimne dokumentacije, Đajić objašnjava da su objelodanjeni izveštaji besmisleni, a njihovo čitanje gubljenje vremena.

“Satima sam iščitavao objavljenu dokumentaciju i na kraju zaključio da se u tim izvještajima nigdje ne pominju radovi na nadstrešnici. Nema nigdje građevinskih dnevnika, a ako nema njih, onda ne postoje ni dokazi da su ti radovi vršeni, pa tako nema ni stvarnog krivca za ono što se dogodilo. Pretpostavljam da nam vlast sve selektivno dostavlja jer u objavama nema traga od tajnih ugovora sa Kinezima, koji su najvažniji. Ovo sve smo dobili samo da bi umirili studente, ali ovo kod njih neće proći tek tako”, naglašava Đajić, koji je danas na sudu svedočio o rekonstrukciji Željezničke stanice u Novom Sadu.

Nema ugovora sa Kinezima

Ovo što je Vlada objavila nije ono što su studenti zahtijevali.

“Dobio sam informaciju da postoji ugovor u kojem piše da 57 odsto svih poslova moraju da rade kineske kompanije, što može da izazove razne koruptivne radnje. Podigli smo kredit od Kine, a naše kompanije su mogla da izvode radove. Međutim ne, mi smo doveli kineske kompanije, pa im još vraćamo kredit, što znači da nikakav novac nije ostao u srpskim firmama”, kaže Đajić.

Suština je u tom ugovoru sa Kinom, napominje on.

“U tom ugovoru piše koja je konačna vrijednost radova. Poznata je cifra od milijardu i preko 100 miliona evra, ali ko zna koliko je sve to na kraju koštalo. Ne možemo da znamo jer nemamo ugovor o rekonstrukciji zgrade. Potrebni su nam detalji ugovora između kineskih firmi i Startinga. U građevinskim knjigama postoje tokovi novca, pa ćemo između ostalog vidjeti kako to cijena jednog dijela koji se mijenja na zgradi, sa 50 evra skoči na 450 ili 500”, objašnjava Đajić.

Tužilaštvo treba da se bavi prije svega tokovima novca.

“Moramo da insistiramo na objavljivanju dnevnika i listova građevinske knjige, da se imenom i prezimenom vidi ko je šta uradio, zašto je toliko naplatio i zašto nas je to sve koštalo 15 života!”, naglašava Đajić.

Osim izvještaja, mjesečnih i dnevnih, ostala dokumentacija nije relevantna, ističe on.

(Nova)