Ubistvo Ariela Bogdanovića: Mandić traži oslobađajuću presudu, tužilaštvo najstrožu kaznu

Republičko javno tužilaštvo Republike Srpske zatražilo je izricanje najstrože kazne Daliboru Mandiću, nepravosnažno osuđenom na 30 godina zatvora za teško ubistvo Ariela Bogdanovića u Banjaluci, dok je odbrana tražila oslobađajuću presudu.

Iznoseći žalbu pred Vrhovnim sudom Republike Srpske republički tužilac Svjetlanka Bijelić rekla je da ostaje u cjelosti kod navoda iz žalbe koju je podnijelo Okružno javno tužilaštvo u Banjaluci, ne ulazeći u detalje.

Tužilaštvo traži doživotni zatvor

”Predlažemo da se optuženom izrekne najstroža kazna (doživotni zatvor) i da se žalba odbrane odbije kao neosnovana”, rekla je Bijelić.

Dalibor Mandić je, po drugi put, promijenio branioca po službenoj dužnosti. Umjesto advokata Zorana Bubića, koji ga ja branio u prvostepenom postupku, žalbu odbrane zastupala je advokat Bojana Pepić, po punomoći Rade Ćulibrka.

Ona smatra da se prvostepena presuda ne može zasnivati na dokazima koje su suprotni zakonu što se, prije svega, odnosi na priznanje koje je optuženi dao u policiji, a koje je pred sudom povukao. Pepićeva smatra da je Mandiću povrijeđeno pravo na odbranu, te je osporavala i pravnu kvalifikaciju krivičnog djela.

Priznanje nezakonito, drugih dokaza nema

”Optuženi je morao imati branioca prije prvog ispitivanja u policiji, što nije bio slučaj. Pokaz lica mjesta i zapisnici o uviđaju su nezakoniti i sve je rađeno prije nego što je optuženi ispitan. Kada se izuzme nezakonito priznanje, nema nijednog dokaza da je optuženi počinio djelo koje mu se stavlja na teret”, rekla je, između ostalog, Pepić.

Ona kaže da DNK vještačenje nije povezalo optuženog i žrtvu. Nije utvrđena komunikacija među njima i smatra da sud iz nalaza vještačenja nadzornih kamera izvlači zaključak, koji ni sam vještak Gregor Kovač nije izvukao. Osporavala je nalaz vještaka sudske medicine navodeći da je konstatovano devet uboda nožem, a objasnio šest.

”Presuda se ne može zasnivati na nezakonitom priznanju. Krivica nije dokazana van razumne sumnje i kada je tako sudu ostaje samo da ukine prvostepenu presudu i postupak vrati na novo suđenje ili da preinači presudu i optuženog oslobodi optužbe”, rekla je Pepić.

Intelektualac, umjetnik, kosmopolita...

Više od pola sata žalbu je iznosio i optuženi Mandić. Za sebe je rekao da je obrazovan čovjek, apsolvent agronomije, umjetnik, intelektualac, kosmopolita, koji je našao zaposlenje u Evropskoj uniji gdje je planirao da radi i izdržava sebe i majku... Tvrdi da je hapšenje za njega bilo traumatično i ponižavajuće iskustvo.

”Meni, koji nikada ranije nisam hapšen, poražavajuće je bilo postupanje policije i prisiljavanje na priznanje djela koje nisam počinio. Sve je montirano da se slučaj zaključi brzo i bez pravog krivca”, rekao je Mandić.

Tvrdio je da je policija prekršila sve propise i žalio se na postupanje tadašnjeg branioca Vanje Lakić. Govorio je da su mu povrijeđena ljudska prava i pravo na odbranu.

Mandić promijenio priču, tvrdi da je pretučen

Iako je tokom svjedočenja u prvostepenom postupku govorio da ga u policiji i tužilaštvu nisu tukli, Mandić je sada navodio da ga je policija batinama natjerala da prizna djelo.

”Držali su me sedam sati... Inspektor Milorad Todorović je počeo da me bije i na kraju sam rekao da ću izjaviti šta god hoće samo da prestane da me tuče. Prvo sam negirao krivicu, a priznao sam nakon sedam sati u policiji. Zašto bi to dobrovoljno uradio”, pitao je Mandić.

”Bila su dva počinioca”

Izjavu, u kojoj je priznao djelo, sačinila je inspektor Svijetlana Malić. Mandić tvrdi da mu nije dala da pročita napisano, već da je promijenila njegovu izjavu. Zbog toga je, kako kaže, u tužilaštvu rekao da ostaje kod izjave koju je dao u policiji.

Osporavao je nalaz vještaka Gregora Kovača, te nalaz sudske medicine, tvrdeći da povrede na trupu Arieala Bogdanovića ukazuju da se radilo o dva, a ne o jednom počiniocu.

”Ja sam već rekao da sam kritično veče vidio dva rekreativca i da jedan od njih odgovara opisu počinioca”, istakao je Mandić.

Optuženi sudijama ”držao slovo”

Sudija Veljko Ikanović više puta je upozoravao optuženog da ne ponavlja sve što je naveo u pisanoj žalbi, jer ”ovo nije glavni pretres ni završna riječ”.

Uprkos tome Mandić je iznosio sve što smatra bitnim, te je ”držao slovo” i prvostepenom vijeću. Govorio je da su presudu zasnovali na nezakonitim dokazima, da su ”kreirali lažni dokaz” i da su oslobađajuće dokaze preokretali protiv njega. Smatra da su sudije bile pristrasne uz opasku da bi on trebao biti slobodan čovjek.