Postoji razlika: Šta znači kada vam prezime završava na "ić", a šta na "ović"

Na prostoru Srbije i šireg Balkana posebno su rasprostranjena prezimena koja se završavaju na nastavke "ić" i "ović", a njihovo značenje vuče korijene iz davne prošlosti i narodnih običaja.

Rađa li se nova država u Evropi: Predsjednica bi glasala za pripajanje Rumuniji

Lingvisti objašnjavaju da su ovi nastavci nastali kao dio patronimskog sistema, odnosno imenovanja po ocu ili pretku, u vrijeme kada lična imena više nisu bila dovoljna za razlikovanje ljudi u zajednici.

Prezimena na "ić" – znak potomstva

Sufiks "ić" jedan je od najčešćih u srpskim prezimenima. Njegovo osnovno značenje je umanjenica, ali i oznaka pripadnosti – u prevodu, "sin od" ili "potomak".

Tako su prezimena poput Jovanić, Petrić ili Markić prvobitno označavala djecu ili potomke osobe čije je ime bilo Jovan, Petar ili Marko.

S vremenom, ova prezimena su se ustalila i postala stalna porodična imena, prenoseći se sa koljena na koljeno.

Prezimena na "ović" – jasna veza sa pretkom

Sa druge strane, nastavak "ović" smatra se proširenim oblikom sufiksa "ić" i često se tumači kao naglašenije isticanje porijekla i roda. U narodnom tumačenju, prezime koje se završava na "ović" ukazuje na "onoga koji pripada porodici tog i tog".

Monahinje srpskog manastira probudio krst od svjetla

Iako se u svakodnevnoj upotrebi razlika između "ić" i "ović" gotovo i ne pravi, istoričari jezika navode da je oblik "ović" češće bio vezan za jasno definisane porodične loze i rodove.

Trag srednjeg vijeka

Ovakav način formiranja prezimena datira još iz srednjeg vijeka, kada se identitet pojedinca vezivao za porodicu, pretka i porijeklo. Prezime je bilo način da se sačuva ime osnivača roda i potvrdi pripadnost zajednici.

Zanimljivo je da slični oblici postoje i u drugim kulturama – Englezi koriste nastavak "son", Škoti "Mak", dok su kod Rusa i drugih Slovena česti oblici "ov" i "ev".

Više od imena

Bez obzira da li se prezime završava na "ić" ili "ović", jedno je sigurno – ono predstavlja ličnu kartu porodične istorije, svjedočanstvo o porijeklu i tradiciji koja se prenosi generacijama.

U vremenu kada se identitet često gubi u savremenom načinu života, prezime ostaje tihi podsjetnik na korijene iz kojih potičemo.