Mašina koju je pobijedilo njeno tijelo

Ako je ikada postojao fudbaler koji je zaista zasluživao da se za njega kaže da je Fenomen, onda je to svakako čovjek koji je nosio upravo taj nadimak - jedan od najboljih igrača u istoriji najvažnije sporedne stvari na svijetu, Luis Nazario da Lima Ronaldo.

Njegova životna priča slična je priči mnogih brazilskih fudbalskih zvijezda. U okovima neimaštine i teških životnih uslova, od malih nogu život posvećuje fudbalu, te tako sa dvanaest godina počinje da trenira, sa četrnaest počinje da igra u lokalnom klubu malog fudbala Sao Kristovao, gdje je svakodnevno pokazivao da je rođen za velike stvari.

I pored njegovog ogromnog talenta veći klubovi, među kojima i Flamengo čiji je veliki navijač bio, nisu bili zainteresovani da ulažu novac u njega, a sve što je trebalo jeste da mu plate troškove prevoza kako bi dolazio na treninge.

Ipak, nakon tri godine u Sao Kristovau, Il Fenomeno, kako će ga kasnije nazvati, dobija poziv od Kruzeira gdje je bljesnuo već u prvoj sezoni i svijetu dao do znanja da Brazil ima još jednog fudbalskog mađioničara. Utakmica zbog koje je možda i došao u vidno polje velikih evropskih klubova odigrana je 7. novembra 1993. godine. Kruzeiro je igrao protiv Bahie, a tada sedamnaestogodišnji Luis je bljesnuo i čak pet puta zatresao mrežu protivnika. U svijetu fudbala to nije moglo da prođe nezapaženo, a koliko je Ronaldo već tada opčinio Brazil možda najbolje opisuju riječi legendarnog Kafua koje je izgovorio godinama nakon pomenute utakmice.

"Prvi put kad sam vidio Ronalda bilo je kada je igrao za Kruzeiro.  Još uvijek je bio dječak. Bila je to utakmica u kojoj je postigao pet golova. Već u tom momentu je bilo jasno da je on fenomen", rekao je Kafu.

Sjajne igre u dresu Kruzeira, u kojem je odigrao 47 utakmica i postigao 44 gola, obezbijedile su mu poziv u nacionalni tim kada je imao samo 17 godina za Svjetsko prvenstvo 1994. godine. 

Već počinje "neposlušnost" koljena

Iako Fenomen nije nastupio na tom takmičenju na kojem je Brazil postao svjetski prvak, odmah nakon Mundijala uslijedio je poziv iz PSV-a u koji prelazi za, tada veoma visokih 5,5 miliona evra. U PSV-u, gdje je proveo dvije godine, broj golova koje je postigao gotovo je dostigao broj odigranih utakmica - na 58 mečeva tresao je mrežu čak 54 puta.

Već kada je imao 19 godina, u drugoj njegovoj godini za PSV, počinju problemi sa koljenima, te zbog povreda propušta dio sezone.

I pored toga, kada bi se pojavio na terenu djelovao je moćno i nezaustavljivo, te su interesovanje za njega pokazali brojni evropski velikani, među kojima najveći Inter i Barselona. 

Katalonci su iz trke za Fenomenom izašli kao pobjednik i za njegov transfer su iskeširali tada rekordnih 15 miliona evra (19,5 miliona dolara). To im se i te kako isplatilo, jer je u jedinoj sezoni koju je odigrao za njih imao je 49 nastupa i postigao 47 golova, bio najbolji strijelac španske lige, osvojio španski Kup, Superkup Španije i Kup pobjednika kupova.

Naredna, 1997. godina, za Ronalda je bila nestvarna. Postao je prvi igrač nakon Dijega Armanda Maradone koji je dva puta rušio transfer rekord. Dres Barselone zamijenio je onim Intera iz Milana, uprkos tome što je tadašnji predsjednik kluba iz Katalonije Đozep Luis Njunjez govorio da će Ronaldo biti njihov doživotno. Ipak, Italijani su iskeširali nevjerovatnih 27 miliona dolara i doveli Fenomena u svoje redove. Već u prvoj sezoni pokazao je da kao da nije sa ovog svijeta. Postigao je 25 golova u italijanskoj ligi i proglašen za najboljeg igrača Serije A.

Te godine je osvojio nagradu FIFA za najboljeg igrača godine po drugi put, priznanje koje sanjaju svi igrači. Naredne godine na Svjetskom prvenstvu je još jednom oduševio svijet i proglašen je za najboljeg igrača Mundijala, da bi te iste 1998. bio proglašen i za najboljeg napadača na planeti.

A, onda su uslijedile dvije "proklete" godine za njega. Prvo je 21. novembra 1999. protiv Lećea osjetio bol u koljenu zbog čega je morao da napusti igru, te operiše nogu. Kao veliki borac nije se predavao, te se vratio na travu 12. aprila 2000. godine, ali na svega šesti minuta. Igrala se utakmica protiv Lacija, kada je uslijedio šok za sve ljubitelje fudbala širom svijeta. Fenomen je doživio novu povredu, strašniju od prethodne - i to mnogo strašniju.

Koliko je ozbiljna ova povreda bila najbolje opisuju riječi Ronaldovog fizioterapeuta Niltona Petronea.

"Njegova čašica je doslovno eksplodirala, to je najgora povreda koju sam ikada vidio u fudbalu", rekao je tada Petrone.

Luis je prostio kompletnu sezonu 2000/2011, da bi se nakon dvije operacije i rehabilitacije vratio na teren i to na Svjetsko prvenstvo kada je pomogao svom Brazilu da se peti put popnu na krov svijeta. Te godine, uprkos svemu što je proživio, Ronaldo se opet upisao u istoriju i treći put osvojio FIFA nagradu za najboljeg igrača svijeta. 

Da su rekordi tu da bi ih Ronaldo obarao vidjelo se već tokom prvog dana nakon što je potpisao za Real Madrid u transferu vrijednom 46 miliona. Naime, njegov dres je tada prodat u rekordnom broju primjeraka već prvog dana nakon potpisa.

Iako je do oktobra 2002. godine van terena zbog povrede, Ronaldo je svoju moć pokazao već za 61 sekundu na debiju protiv Alavesa kada je dva puta zatresao mrežu. Slično je ponovio i tokom posljednjeg meča sezona protiv Atletik Bilbaoa, da bi sezonu okončao sa 23 gola i titulom. Iste sezone sa Realom je osvojio Internacionalni Kup i Superkup Španije, a pogađao je u oba finala.

Te sezone doživio je nešto što se u fudbalu rijetko dešava - aplauz posvećen njemu zagrmio je tribinama navijača i njegovog, ali i protivničkog tima. Naime, u utakmici četvrtfinala Lige šampiona protiv Mančester junajteda svojim het-trikom izbacio je engleski klub iz takmičenja i to na spektakularan način. Treći gol postigao je sa 30 metara. To je izazvalo oduševljenje na stadionu i kada je zamijenjen u 67. minutu svi na stadionu su ustali i odali mu priznanje.

"Mislim da nije postojao čovjek na Old Trafordu koji nije ustao. Tu računam i sebe. Mislim da sam prvi put vidio tako posebnog igrača. Prepoznate kvalitet kad ga vidite", rekao je tada pomoćni trener Mančestera Majk Felan.
Defanzivac Crvenih đavola Wes Braun je dodao:

"Jednostavno je bio nezaustavljiv".

Pogodio je Ronaldo i u pobjedi Reala nad Juventusom (2:1) u polufinalu, ali ga je ponovo povreda spriječila da igra, te su "Galaktikosi" u drugoj utakmici izgubili i ispali.

Novi pakao za Fenomena u Milanu

Tokom posljednje dvije sezone u Madridu Ronaldo je propustio veliki broj utakmica, a pojavili su se i problemi sa kilažom.

"Igrač sa kojim sam se najteže nosio bio je najbolji kojeg sam ikada trenirao - Ronaldo El Fenomeno", rekao je Fabio Kapelo, komentarišući njegove probleme sa kilažom.

Luis je u februaru 2007.godine prešao u Milan u transferu, koji se može slobodno nazvati mizernim za igrača ovog kalibra. Naime, Milan je za njega platio svega 8,05 miliona evra.

Nije se Brazilac naigrao u Milanu, odigrao je svega 20 utakmica i postigao 9 golova, ali ono što je godinu u ovom klubu obilježilo je svakako nova stravična povreda.

Godinu dana nakon dolaska u klub, 13. februara 2208. godine, svijet je ponovo u nevjerici posmatrao bol, nemoć i agoniju jednog od najboljih fudbalera koji je ikada dodirnuo loptu. Dogodilo se to na utakmici protiv Livorna, a jedina razlika od prethodne dvije povrede jeste to da je sada bilo u pitanju desno koljeno.

"Srce mi je prestalo da kuca. Bilo je to kao da ponovo gledam povredu koju je doživio u Interu na utakmici protiv Lacija 2000. godine", rekao je njegov tadašnji saigrač Klarens Sedorf.
Strahovao je Ronaldo tada opet za svoju karijeru, što je povrdio i Silvio Berluskoni, ali strah ga nije pobijedio i natjerao da odustane od onoga što najviše voli.

Fenomenu je na kraju te sezone istekao ugovor s Milanom i nije produžen, ali tu nije bio kraj njegove priče.

Tokom oporavka od nove operacije trenirao je sa brazilskim Flamengom, a uprava je tada poručila da su mu vrata otvorena ukoliko želi da potpiše za njih. Ipak, on se odlučio za njihovog rivala - Korintians, zbog čega su ga neki mediji nazvali "Fenomenom izdajnikom".

"Ja sam veliki fan Flamenga, trenirao sam s njima četiri mjeseca, ali oni nisu izašli sa konkretnom ponudom. Korintians je dao konkretnu ponudu za nastavak moje karijere i zato sam se odlučio da potpišem za njih", opravdao je tada Ronaldo svoj postupak.

Da je na pomolu veliki povratak svjedočila je i činjenica da je tresao mrežu čak osam puta u devet nastupa za Korintijans, što je probudilo želju Brazilaca da ga ponovo gledaju u nacionalnom dresu. 70 posto Brazilaca tražilo je da ga selektor vrati u reprezentaciju, a čak je i predsjednik države Lula pozivao na njegov "momentalni povratak". 

Pomogao je klubu da osvoji Šampionat Paulista sa deset golova u 14 utakmica koliko je odigrao. U brazilskoj Seriji A 2009. godine odigrao je 20 utakmica i postigao 12 golova.

Oproštaj i suze koje su zaboljele fudbalski svijet

U februaru 2010. godine Fenomeno se obavezao da će i 2011. godinu igrati za Korintijans i već tada najavio da bi to mogao da bude kraj njegove karijere. Tako je i bilo...

U februaru 2011, kada je Korintijans ispao iz Kopa Libertadores, Ronaldo je objavio da završava igračku karijeru.

Na emotivnoj konferenciji za novinare, El Fenomeno je u suzama objasnio razloge povlačenja, koji su rastužili fudbalski svijet.

Želio je da igra i dalje, ali jednostavno nije mogao... Njegovo tijelo ga je pobijedilo.

Kako je rekao tada, boluje od hipotiroidizma - stanja koje usporava metabolizam i uzrokuje probleme sa tjelesnom masom. Ono što je fasciniralo sve jeste otkriće da se on godinama s tim borio (poremećaj mu je otkriven 2007. godine u Milanu), a ipak je pružao partije dostojne najboljih na svijetu i oduševljavao sve koji su ga ikada gledali kako stvara magiju na terenu.

"Veoma je teško ostaviti nešto što me čini toliko srećnim. Želim da nastavim, ali moram da priznam da sam izgubio borbu sa svojim tijelom. Glava želi dalje, ali tijelo to ne može više da podnese. Razmišljam da nastavim da igram, ali ne mogu to da radim na način na koji želim. Vrijeme je da odem. Dao sam fudbalu svoj život... prije četiri godine dijagnostifikovan mi je poremećaj koji se zove hipotioridizam, stanje koje usporava metabolizam i moram da koristim lijekove koji nisu dozvoljeni u fudbalu. Mnogi ljudi bi trebalo da se osjećaju loše zbog negativnih komentara o mojoj težini. Želio sam to da objasnim - sada kada sam došao do kraja", rekao je Ronaldo kroz suze tog februara 2011. godine i tako zaključio jednu predivnu fudbalsku priču, ostavljajući ljubitelje najvažnije sporedne stvari da se nadaju da će nekad ponovo imati priliku da gledaju nekog fudbalskog mađioničara kao što je to on bio tokom 18 godina karijere.

"Nikad viđen"

Koliko je Ronaldovo mjesto u svijetu fudbala posebno najbolje govore neke izjave njegovih kolega igrača, ali i trenera.

"Nikada nisam vidio igrača sposobnog da ima takvu kontrolu nad loptom pri tako velikoj brzini. Gledati njega je kao da gledate karakter neke video igre", opisao je El Fenomena bivši francuski defanzivac Marsel Desaili.

"On je mnogo talentovaniji nego Kristijano Ronaldo i kada bi brinuo o svojoj fizičkoj spremi kao što to Portugalac radi bio bi još impresivniji", rekao je Ronaldov bivši trener Fabio Kapelo.

"On je čista perfekcija, i izgledao je kao mitska figura. Volim Lionela Mesija, igrao sam mnogo puta s Kristijanom Ronaldom i obožavam ga, Nejmar je sjajan, Ronaldinjo je bio izvanredan - ali, ako sastavite sve njih možda dobijete ono što je bio Ronaldo te sezone", izjavio je jedan od Fenomenovih protivnika Kvinton Forčun, osvrćući se na igru protiv Ronalda u sezoni 1996/97.