Na bolji svijet je preselio Nećko Ibrahimpašić.

Sportista, trener, mrnadžer, mangup, sarajevska raja… Njegov otac je bio fudbaler, sudija, sportski radnik. Nećko nije mogao otići drugim putem. Bavio se odbojkom i košarkom. U ratu je bio kondicioni trener u nekoliko klubova. Oni koji su pratili ratnu košarkašku ligu Sarajeva, sjećaju se popularnog “Skočka” kako bodri igrače uz teren.

Nadimak Skočko je dobio zbog visokog odraza. Iako visok oko 1,90 cm bez problema je iz naskoka zakucavao loptu s dvije ruke. Poslije rata se počeo baviti menadžerstvom.

Iako nije posebno pratio fudbal, znao je prepoznati dobrog igrača. Šira javnost je za njega prvi put čula kada je Alen Škoro nestao sa priprema Sarajeva. Tada 18-godišnji talentovani prvotimac, poslušao je Nećka i krenuo u avanturu. Nedžad i on su pregovarali sa nekoliko klubova. Alen ga je slušao i vjerovao mu da će ga odvesti u pravi klub. Prvo je potpisao za Olimpiju iz Ljubljane.

Sa Rašom Bebićem je koji mjesec kasnije transferirao Škoru u Olimpik Marsej. To je bio prvi veliki posao, a kasnije su se redali drugi. Ovako iz glave nabrajam samo neke: Samir Muratović, Omer Joldić, Adnan Gušo, Munever Rizvić, Samir Duro, Dželaludin Muharemović, Nenad Gagro, Dženan Hošić, Damir Memišević, Vladan Grujić, Edis Kurtić, Kabir Smajić….

Posljednjih godina mučio se sa opakom bolešću, koju ni on, borac i pravi sportista, nažalost nije mogao pobijediti. Borbu je vodio uz pomoć najbližih, dosta raje nije ni znala da je bolest toliko uzela maha.
Nećko je bio veliki navijač Željezničara, onaj koji luđački slavi pobjede, časti sve oko sebe i onaj koji se nervira i ne spava kad plavi izgube.

NE PROPUSTITE
Noćas gašenje predajnika!

Rahmet ti duši Nedžade, neka ti se Gospodar smiluje, a porodici podari sabur.

(Emir Delić)

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime