Veto Cvijanović u NS RS: Matematičke i političke kombinacije

Predsjedavajuća Predsjedništva BiH Željka Cvijanović proglasila je zaključke koje su izglasali Denis Bećirović i Željko Komšić štetnim po nacionalne interese. Sada je na redu Narodna skupština, gdje veto treba podržati dvotrećinska većina. Iako je pitanje matematike, računske operacije određuju političke kombinacije.

Da se u takve kombinacije uzdaju i Bećirović i Komšić priznali su sami. Kako su rekli, nadaju se da će sporazum koji su postigli Trojka iz FBiH i trojka iz Srpske (SDS, PDP, Lista za pravdu i red) doprinijeti da veto Cvijanović ne prođe proceduru u Narodnoj skupštini.

Matematika kaže da je potrebno 56 ruku, a političke konstalacije su trenutno takve da SNSD sa koalicionim partnerima ima 53 poslanika. Dakle, potrebna su im tri glasa iz suprotnog tabora.

Tema nacionalnog interesa, odnosno veta člana Predsjedništva BiH uvijek nosi političku težinu, pa glasanje protiv može imati političke konsekvence. Cvijanovićeva je veto uložila na zaključke koji se, između ostalog, tiču i poziva EUFOR-u da asistiraju pri hapšenju Milorada Dodika, Nenada Stevandića i Radovana Viškovića, te osude poteza Vlade Srpske da njemačku ministarku Anu Lurman proglasi personom non grata.

Nije tajna da bi opozicija željela da Dodik nestane sa političke scene, što je trenutno jedino realno ukoliko bude uhapšen. Ipak, teško bi bilo objasniti glasačima da se daje podrška stranoj sili da učestvuje u političkim obračunima unutar Republike Srpske. Ako ništa, bar zbog činjenice da opozicija godinama Dodiku spočitava da je na vlast došao uz pomoć te iste te sile.

Takođe, većina predstavnika opozicije su osudili potez Vlade Srpske da uskrati gostoprimstvo Ani Lurman. Tačnije, ona je u Banjaluci trebala da se sastane upravo sa predstavnicima opozicije. Dakle, ukoliko bi podržali veto protivriječili bi samima sebi.

Iako bi pitanje veta srpskog člana Predsjedništva BiH trebalo biti više od politike već sad je izvjesno da će dnevnopolitički obračuni imati dominantnu ulogu. Pitanje je koliko će se opozicione stranke voditi strahom od reakcije javnosti. Prosto, izbori su daleko i do tada će se takvi potezi zaboraviti, a svaki udarac vlasti za njih je značajan. U moru izgubljenih ratova, svaka dobijena bitka je značajna.

S druge strane, ovo je ispit i za vlast, s obzirom na najave novog Ustava Republike Srpske koji će se, bar prema najavama, usvajati isto tako dvotrećinskom većinom u Narodnoj skupštini. Za nekog ko ide u toliko ozbiljan proces kakav je novi ustav, dvotrećinska većina ne bi uopšte trebala biti upitna. Ustavi se donose u atmosferi nacionalnog jedinstva, a u Srpskoj trenutno vlada atmosfera partijskih obračuna s ciljem dolaska na vlast.

Veto je sigurno nacionalni interes koji se treba uvijek podržati. U čitavom institucionalnom i političkom ludilu, taj mehanizam je zaista nešto što apsolutno štiti Republiku Srpsku. Ako je ranije i potezan previše puta (mada nikada ne može biti previše), Cvijanovićevoj se zaista ne može prigovoriti da ga je koristila za dnevnopolitičke interese.

Jasna je namjera Komšića i Bećirovića da se kroz ove zaključke Republika Srpska označi kao isključivi krivac za najveću krizu u postdejtonskom periodu, tako skidajući odgovornost sa Sarajeva, ali i dijela međunarodne zajednice. Onako kako je pravosuđe legalizovalo (ili bar pokušalo) odluke nelegalnog visokog predstavnika, a Ustavni sud BiH sve češće preuzima ulogu OHR-a, sada se i Predsjedništvo BiH pokušava staviti u ulogu političke produžene ruke dijela međunarodne zajednice.

Zbog toga je važno da se veto uvijek podrži, kako se ne bi dao legitimitet onima koji patološki mrze Republiku Srpsku i koji bi iste zaključke usvajali ma ko god bio na vlasti. A sva neslaganja, pa čak i podjele unutar Republike Srpske treba rješavati baš u Republici Srpskoj.