Osuđen, ali ne i politički poražen: Retrospektiva "slučaja Dodik"

Milorad Dodik je na funkciju predsjednika izabran u oktobru 2022. godine, kada je u toj trci pobijedio kandidata opozicije, tadašnju PDP-ovku, Jelenu Trivić. To je označilo njegov povratak u Palatu predsjednika nakon što je prethodne četiri godine obavljao funkciju srpskog člana Predsjedništva BiH.

Danas, Centralna izborna komisija oduzela je mandat predsjedniku Republike Srpske, nakon što je on pravosnažno osuđen u Sudu BiH zbog nepoštovanja odluka „visokog predstavnika“ na godinu dana zatvora i šest godina zabrane političkog djelovanja.

Prethodno, Milorad Dodik bio je predsjednik Republike Srpske od 2010. do 2018. godine.

Sljedeće godine trebalo je biti tačno 20 godina kako se nalazi na najvažnijim funkcijama u kontinuitetu. Najavljivao je kandidaturu i za naredne izbore, nošen na krilima podrške koju je uživao među biračima prethodne dvije decenije. Ipak, desile su se mnoge stvari zbog kojih ne samo da je upitna njegova naredna kandidatura, nego i sveukupna politička i društvena klima u BiH.

Sve je počelo još prije kandidature, kada je Dodik, tada kao član Predsjedništva BiH, osporio legitimitet Kristijana Šmita kao visokog predstavnika u Republici Srpskoj. Vođene su političke borbe i nadgornjavanja, ali Dodik odnosi pobjedu na izborima s kojom se morao pomiriti i sam Šmit.

Ipak, pravosuđe BiH, dirigovano od strane američke ambasade (tadašnjeg ambasadora Majkla Marfija najviše) i Kristijana Šmita započinje novu borbu već u prvoj godini mandata Milorada Dodika.

Krenulo je u junu 2023. godine kada je Narodne skupština Republike Srpske izglasala zakone kojima je predviđeno da se neće objavljivati odluke visokog predstavnika u Službenom glasniku, ali i da se neće sprovoditi odluke Ustavnog suda BiH na teritoriji Republike Srpske. Oba zakona Dodik je po ustavnoj proceduri potpisao.

Već poslije tri dana, nelegitimni visoki predstavnik Kristijan Šmit suspenduje tu odluku i u Krivični zakon BiH nameće krivično djelo nepoštovanje i nesprovođenje odluka visokog predstavnika. Nije dugo trebalo Tužilaštvu BiH, da kao dirigovano, već u avgustu podigne optužnicu protiv Milorada Dodika i vršioca dužnosti direktora Službenog glasnika Miloša Lukića, a istu je potvrdio Sud BiH mjesec dana kasnije, nakon što su je prvobitno vratili na dopunu.

Od tog trenutka počela je političko-pravna zavrzlama koja je u BiH izazvala najveću krizu od Dejtonskog sporazuma do danas.

Proces je započet pred Sudom BiH 5. februara 2024. godine. Čitav postupak praćen je brojnim kontroverzama, od izbora sudija do brojnih krivično-procesnih propusta. U međuvremenu, Dodikov SNSD odnosi još jednu dominantnu pobjedu na lokalnim izborima. Iako je djelovalo da je podrška neupitna i da je nemoguće ga pobjediti, postupak pred pravosuđem visio je nad njim, ali i institucijom predsjednika Republike Srpske.

Prvostepena presuda izrečena je 26. februara ove godine. Ona je glasila: Milorad Dodik je kriv zbog čega mu se izriče presuda od godinu dana zatvora i šest godina zabrane obavljanja političkih funkcija. Miloš Lukić je u tom postupku oslobođen.

Od tog trenutka započinje jedna od najvećih političkih kriza u BiH. Prvostepena presuda je dočekana u Narodnoj skupštini Republike Srpske, gdje je u toku bila Posebna sjednica. Ispred zgrade parlamenta okupile su se hiljade građana koji su došli pružiti podršku Dodiku.

Kao odgovor na takvo djelovanje pravosuđa BiH, u Narodnoj skupštini Republike Srpske usvojen je niz zaključaka i prijedloga zakona kojim se na teritoriji Republike Srpske zabranjuje djelovanje Suda i Tužilaštva BiH, a u proceduru je uvršteno donošenje novog Ustava Republike Srpske kojim se brojne nadlaženosti vraćaju na izvorni Dejton.

U međuvremenu, Tužilaštvo BiH pokreće još jedan postupak, ali ovaj put i protiv predsjednika Narodne skupštine Nenada Stevandića i predsjednika Vlade Republike Srpske Radovana Viškovića. Oni odbijaju da se odazovu na saslušnje, zbog čega je raspisana i potjernica. Iako su ih federalni mediji proglašavali bjeguncima, oni su se slobodno kretali i putovali van granica BiH. Pokušaji hapšenja bili su osuđeni na propast.

Situacija je djelovala dobro po Dodika, Stevandića i Viškovića nakon što je Interpol odbio da raspiše međunarodnu potjernicu. Dodik u tom period se sastaje sa brojnim zvaničnicima, a među njima su najvažniji svakako ruski predsjednik Vladimir Putin, izraelski premijer Benjamin Netanjahu, te mađarski premijer Viktor Orban. U međuvremenu, BiH je napustio američki ambasador Majkl Marfi, a dolaskom nove predsjedničke administracije, Dodik uspostavlja određene kontakte i u SAD.

O presudi nije više niko pričao, a sva pažnja je bila usmjerena na politička previranja i krizu koja je nastala u BiH nakon presude. 12. juna ove godine održano je ročište pred Apelacionim vijećem Suda BiH, po žalbi i odbrane i Tužilaštva, ali na njemu se nisu pojavili ni Dodik, ni Lukić.

Međutim, Vijeće nije žurilo sa presudom. A onda 4. Jula iznenađenje za javnost – Dodik se pojavio u Tužilaštvu BiH kako bi dao izjavu u predmetu za napad na ustavni poredak, a Tužilšatvo je odustalo od pritvora. Dan ili dva kasnije, isto su učinili Stevandić i Višković.

Odmah nakon toga, pojavljuju se informacije da će Apelaciono vijeće Suda BiH vratiti prvostepenu presudu na ponovno odlučivanje, a navodno za to su bili dvoje sudija. Dok ga je opozicija optuživala da je pokleknuo i priznao pravosuđe BiH, njegove pristalice i analitičari su smatrali da je to još jedna politička bravura iskusnog lisca i da je opet uspio da pobjedi.

Međutim, 1. avgusta uslijedio je svojevrsni šok – Apelaciono vijeće Suda BiH, s glasovima 2:1, potvrdilo je prvostepenu presudu i Dodik je postao pravosnažno osuđen. To je značilo da će nakon dvodecenijske suverene vladavine biti smijenjen sa funkcije.

Danas, Centralna izborna komisija jednoglasno je odlučila da se mandat Dodiku oduzme, a ono što bi trebalo uslijediti jesu prijevremeni izbori. Međutim, u BiH je sve uslovljeno politikom i voljom međunarodne zajednice, pa nije isključeno da će BiH ući u još jednu političku krizu.