Neustavnost Ustavnog suda BiH

Ustavni sud BiH je jedina pravosudna institucija koju je ustanovio Ustav BiH. Ima ukupno devet članova od kojih četiri bira Parlament Federacije BiH, a dva bira Narodna skupština Republike Srpske. U praksi su to po dva Bošnjaka, Srbina i Hrvata. Tri člana stranca bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava u konsultaciji sa Predsjedništvom BiH, ali ga ne obavezuje mišljenje Predsjedništva BiH.

Dakle, pojedinac-stranac bira najveći broj sudija u Ustavnom sudu BiH i to iz reda stranaca koji ne moraju znati ništa o BiH, ni jezik, ni pravni sistem u BiH. Ovo je jedan od dokaza o ograničavanju suvereniteta BiH i njenih naroda i entiteta. Stranac, pojedinac, pa makar on bio i predsjednik Evropskog suda za ljudska prava,  bira čak tri sudije Ustavnog suda BiH i time ima veća prava i značaj od konstituenata BiH - dva entiteta i tri naroda koji biraju samo po dvoje sudija. Ni logike, ni prava, ni smisla.

Takav Ustavni sud BiH je od početka svog rada bio instrument protivpravne i nelegitimne revizije Ustava BiH, nakaradnim tumačenjem i potvrđivanjem zakona nametnutih odlukama visokih predstavnika. Donosio je odluke u kojima je umjesto ustavnog osnova i pozivanja na konkretnu ustavnu odredbu (koja ne postoji) kao ustavni osnov navodio - "na osnovu utvrđene   ustavne potrebe" ili "može se očekivati" što je  navodna ustavnost nametnutog Petričevog zakona o "sudu BiH". Neke ključne odluke su donošene preglasavanjem četvoro sudija iz reda Srba i Hrvata glasovima od strane troje stranih sudija i dvoje sudija iz reda Bošnjaka. Takve odluke su najčešće bile na osnovu apelacija koje su upućivali bošnjački predstavnici, prije svega predsjednici SDA u vrijeme kada su bili članovi Predsjedništva BiH.

Međunarodni ugovor

Opšti okvirni sporazum za mir u BiH, poznatiji kao Dejtonski  sporazum, sa svojih 11 aneksa je međunarodni ugovor i dio je međunarodnog prava. Njegovim Aneksom 4, koji je Ustav BiH, regulisano je postojanje Ustavnog suda BiH kao jednog od ukupno tri organa BiH koji po Ustavu BiH u svom nazivu mogu imati odrednicu "Bosna i Hercegovina", (druga dva su Predsjedništvo i Centralna banka). Član 6. Ustava BiH ima četiri tačke kojima se regulišu izbor, postupak i nadležnosti Ustavnog suda BiH. Član 6.1. Ustava BiH pod nazivom "Sastav" ima odredbu imperativne prirode (ius cogens) koja glasi: "Ustavni sud Bosne i Hercegovine ima devet članova." Ovo bi se moglo nazvati pravilo devet članova kao osnovno pravilo postojanja i rada Ustavnog suda. U članu 6.2. pod nazivom "Postupci" piše: "Većina svih članova Suda čini kvorum." Svako tumačenje ove odredbe ne može se odnositi na sastav suda po članu 6.1. već isključivo na kvorum za rad. Međutim, "kvorum" ne čini Ustavni sud, već ga čini devet članova. Kvorum je odrednica proceduralne prirode, osnova za rad, ali ako je ispunjen prethodni uslov iz člana 6.1, a to je sastav Ustavnog suda od devet članova.  

Da napomenemo. U nekim vremenima Ustavni sud BiH nije u svom sastavu imao devet članova, ali je radio i donosio odluke glasovima većine sudija. Postavlja se pitanje: da li je Ustavni sud BiH mogao postojati u svom ustavnom kapacitetu ako nema devet izabranih članova? Član 6.1. ne predviđa nikakve izuzetke od "pravila devet članova". Ne predviđa ni pravo Ustavnog suda da može predvidjeti i regulisati izuzetke od tog pravila. Na primjer, član 6.1.c) Ustava BiH reguliše da će sudije ispunjavati svoju funkciju dok ne navrše 70 godina života.  Zato je  neustavan pokušaj sudija od 31. maja 2024. da izmijene Pravila Ustavnog suda BiH, dodajući član 99 a) pod nazivom:  "Izuzetno produženje mandata sudije. (1) Izuzetno, ukoliko nadležni organ ne izabere sudiju do dana prestanka mandata sudije zbog starosne dobi, taj sudija će nastaviti vršiti sudijsku dužnost sve dok nadležni organ ne izabere novog sudiju u smislu člana 99. ovih pravila i dok novoizabrani sudija ne preuzme dužnost u skladu sa članom 82. ovih pravila. (2) Sudija kojem je mandat produžen u skladu sa stavom (1) ovog člana ima sva prava i obaveze u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine i ovim pravilima."

Ovo se može tretirati kao neuspio pokušaj izmjene i dopune Ustava BiH da bi se neustavno produžio mandat sudije Seade Palavrić koja je te 2024. godine navršila 70 godina života i time ispunila ustavni osnov za prestanak mandata sudije Ustavnog suda BiH. Profesor Mato Tadić, bivši predsjednik Ustavnog suda BiH, naglasio je kako se pravilima može uređivati rad i postupanje suda, ali ne mogu i mijenjati ustavne odredbe o odlasku u penziju: "Pravilima ne biste mogli mijenjati ustavne odredbe. Pravilima se reguliše postupak rada, rad na predmetima, komuniciranje sa strankama". Tokom predsjedavanja Mate Tadića, Ustavni sud BiH je 2022. godine  odbio prijedlog o produženju mandata sudijama ako se ne izaberu nasljednici, ocijenivši to neustavnim. Međutim, to nije bilo i jedino brljanje "istaknutih pravnika visokih moralnih kvaliteta" što kao kriterijum za izbor sudija propisuje Ustav BiH. Brljali su oni i ranije. Tako su 19. juna 2023. godine donijeli izmjenu Pravila Ustavnog suda po kojoj se briše član 39. pod nazivom "Obavezno odgađanje sjednice" koji je glasio: "Sjednica Ustavnog suda u plenarnom sazivu kojoj ne prisustvuju najmanje trojica sudija koje je izabrao Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine i najmanje jedan sudija kojeg je izabrala Narodna skupština Republike Srpske se odgađa s tim da će se, u slučaju ponavljanja iste situacije bez opravdanih razloga, naredna sjednica održati." Na taj način isključili su iz odlučivanja tada jedinog preostalog sudiju iz Republike Srpske Zlatka Kneževića, jer se njihovim nalogodavcima - sarajevskom udruženom zločinačkom poduhvatu, veoma žurilo za ono što im je bila namjera. A namjera im je bila ubuduće zasjedati i odlučivati bez sudija iz Republike Srpske. Na taj način Ustavni sud BiH je postao ostatak Ustavnog suda BiH pa ni njegova zasjedanja i odluke ne mogu imati pravno dejstvo.  To nije ni "krnji Ustavni sud", kako ga zovu u medijskim izvještajima u Republici Srpskoj. Ima ga ili nema, ali "krnjak" nije Ustavni sud BiH. 

Postupci

Da pojasnimo. Aneks 4. kao međunarodni ugovor potpisale su tri strane: "Republika Bosna i Hercegovina", Federacija BiH i Republika Srpska. Isključivo te tri strane mogu donositi njegove izmjene i dopune kako to predviđa Bečka konvencija o pravu međunarodnih ugovora članom  39. po kome se "ugovor može izmijeniti sporazumom između strana." Postupak izmjene i dopune samog Ustava BiH, ali tek kao nastavak sporazuma strana o izmjeni Aneksa 4, regulisan je članom 10.1. Ustava koji glasi:  "Izmjene i dopune ovog Ustava se mogu vršiti odlukom Parlamentarne skupštine, koja je donesena dvotrećinskom većinom prisutnih delegata koji su glasali u Predstavničkom domu." Nijedan pravno obavezujući akt po Bečkoj konvenciji ili Ustavu BiH nije prethodio izmjeni Pravila Ustavnog suda BiH, pa su zato pokušaji  sa brisanjem člana 39. i dopisivanjem člana 99. Pravila - NIŠTAVNI. 

Da nastavimo. Član 6.2. Ustava kao što mu i naziv kaže reguliše samo postupke. Njegova formulacija odnosi se samo na kvorum za odlučivanje, a ne i za samo postojanje ili nepotpuni sastav Ustavnog suda. Svako tumačenje ne može zaobići argumentaciju po kojoj Ustavni sud BiH postoji samo ako ima devet izabranih članova. Ako ih nema, onda i ne može ostvarivati svoju ustavnu ulogu, već samo egzistirati u privremenom stanju, bez prava da odlučuje o primjeni Ustava. Može rješavati tehnička pitanja, ali ne može odlučivati po članu 6.3. koji ima naziv "Nadležnost, Ustavni sud podržava ovaj Ustav". Ako nema devet članova, onda i ne može ostvarivati ustavnu nadležnost. U suprotnom, takav nepotpuni Ustavni sud ne ostvaruje svoj primarni zadatak, a to je podržavanje i zaštita Ustava. Samo u slučaju  da Ustavni sud BiH ima devet izabranih članova kako to propisuje član 6.1. tek tada se može primijeniti odredba člana 6.4. Ustava pod nazivom "Odluke - Odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće." Ako nema devet članova, onda nema ni konačnosti i obaveznosti onoga što radi ostatak sudija.

Cijeli koncept člana 6. Ustava BiH postavljen je tako da se njegove tačke 1 – 4, moraju ispunjavati sukcesivno, to jest uzastopno, postepeno, jedna iza druge, neprekinuto u nizu. U svakom slučaju kada nema devet članova (član 6.1. "Sastav"), a kada ostale sudije donose odluke (član 6.2. "Postupci"), ne može se smatrati da se ispunjava "Nadležnost i poštovanje Ustava" (član 6.3.) pa se i ne može primijeniti odredba 6.4. da su odluke Ustavnog suda konačne i obavezujuće. Upravo to je bio slučaj prethodnih godina, a i sada je takva situacija kada Ustavni sud BiH ima samo sedam članova, bez izabranih članova iz Republike Srpske pa nijedna njegova odluka ne može biti konačna i obavezujuća ni za koga. Da se zna.

Ustav BiH je članom 3.3.b) propisao: "Entiteti i svi njihovi dijelovi će se u potpunosti pridržavati ovog Ustava, koji ima prednost nad onim odredbama zakona Bosne i Hercegovine, kao i ustava i zakona Entiteta koje nisu u skladu s njim, te s odlukama institucija Bosne i Hercegovine." Odluke nepotpunog Ustavnog suda BiH nisu odluke u smislu Ustava BiH pa se ne mogu smatrati odlukama institucija BiH. Zato je Narodna skupština Republike Srpske imajući u vidu svoju obavezu o pridržavanju odreadba Ustava BiH, donijela Zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH zbog neustavne izmjene Pravila, ali i zbog dvadesetogodišnjeg odugovlačenja zamjene stranih sudija domaćim sudijama. Imala je u vidu i neustavnost djelovanja Ustavnog suda BiH bez sudija iz Republike Srpske. Tačka.