Lozo: Donja Gradina ostala u Srpskoj kao simbol i podsjetnik na najveće stradanje Srba

Istoričar Predrag Lozo rekao je da je stratište Donja Gradina ostala u Republici Srpskoj kao simbol i podsjetnik na najveće stradanje srpskog naroda u istoriji, istakavši da su u kompleksu logora Jasenovac ubijane žene i djeca što govori o namjeri totalnog uništenja Srba u NDH.

"Logoraši nisu ni dolazili do Jasenovca već su prevođeni u Gradinu i uništavani na najstrašnije načine. Samo tu imamo 105 grobnih polja. Istorija je tako htjela da u Republici Srpskoj ostane najveće stratište Srba, Donja Gradina", istakao je Lozo u podkastu Srne.

On je naveo da je dehumanizacija u NDH vodila genocidnu politiku nad Srbima, gdje je brutalnost u zločinu bila poželjna, te da je kompleks logora od kojih je najveći Jasenovac bio put za sistemsko uništavanje Srba na širem području kojeg su kontrolisale ustaše.

"Pripremom zločina neko je ubijedio komšiju Hrvata da su Srbi zlo i višak u NDH i da su oni otpad kojeg treba ukloniti. U momentu kada vrše zlo oni misle da je to korisno za jednu zajednicu", istakao je Lozo.

On kaže da su, nažalost, brojevi postali glavna karakteristika za posmatranje zločina nad Srbima u NDH.

"Od formiranja NDH funkcioniše veliki broj logora. Prvo se otvaraju pojedinačni logori i kaznionice a već od aprila se otvara sistem logora smrti Gospić - Jadovno - Pag. Gospić je bio željezničko čvorište. Na osnovu istorijskih iskustava u NDH su shvatili da je ozbiljna infrastruktura potrebna za takve razmjere zločina", ukazao je Lozo.

On je naveo da su velebitske jame odabrane s razlogom jer su duboke, a žrtva nema šansu da preživi i mnogo pati.

"Taj logorski kompleks prema istraživanjima `progutao` je 38.000 Srba. Veliki broj je tu bio i Srba iz Hercegovine i Srema. Srpski narod je tada i krenuo u borbu za opstanak zbog čega Italijani odlučuju da zatvore taj kompleks i osniva se kompleks logora smrti Jasenovac", podsjetio je Lozo.

On kaže da uvijek treba ukazivati na činjenicu da su najveći broj naših predaka ustaše u NDH ubijale na kućnom pragu, što govori o masovnosti i rasprostranjenosti zločina.

"To vam govori o sistematičnosti zločina. Raširena je atmosfera o poželjnosti zločina nad Srbima, Jevrejima i Romima. Bolna je činjenica da je u tim zločinima učestvovao veliki broj naših komšija, Hrvata i muslimana", ukazao je Lozo.

On kaže da ni tada, a ni devedesetih godina, nije postojala empatija prema srpskim žrtvama.

"Kada vam neko osporava pravo na poštovanje i oplakivanje žrtve, on vam osporava pravo na političko djelovanje i postojanje na jednom prostoru", naglasio je Lozo.

On je ocijenio da je zabrinjavajuća bila brutalnost zločina nad Srbima u NDH, dodajući da je to proizvod sistematične pripreme gdje je usvojen narativ da je poželjno ubiti Srbina i da niko za to neće odgovarati.

"U Prebilovcima neko je odveo preko 600 žena i djece i bacio ih u jamu duboku preko stotinu metara", istakao je Lozo.

On navodi da je zabrinjavajući podatak da su brojne ustaše koje su ubijale Srbe na kraju rata završile u partizanima i da su se vratili svom životu kao da se ništa nije desilo.

"Zbog toga je bitno mladim naraštajima napominjati da banalizacija odnosa ljudskih grupa nije donijela ništa dobro i da je proizvela NDH, između ostalog", istakao je Lozo.

On navodi da je NDH bio jedini sistem na svijetu koji je imao logore za djecu.

"To su sve karakteristike NDH. Mi se kao društvo moramo potruditi da pobjegnemo od priče prebrojavanja i moramo zločin razumjeti da je to zločin prema pojedinačnim precima - braći, prijateljima, kumovima. Jasenovac je najveći simbol stradanja u NDH i Donja Gradina kao najveće srpsko stratište", istakao je Lozo.

On je naveo da je Jasenovac, kako je zapisano u dokumentima NDH, imao neograničen kapacitet što potvrđuje tezu da je osnovan isključivo zbog sistemskog ubijanja i uništavanja Srba.

"Logoraši koji su dovođeni iz okolnih sela ili vozovima, umirali su i ubijani u najtežim mukama", istakao je Lozo.

On je dodao da Jasenovac nije oslobođen, već da su logoraši izvršili proboj 22. aprila, da bi sačuvali svoj život.

"To je bila jedina šansa da sačuvaju život. Pripadnici Jugoslovenske armije ušli su u Jasenovac desetak dana kasnije. Logoraši su sami sebe oslobodili", istakao je Lozo.

PAMĆENJE NA ZLOČINE U NDH KLJUČNO ZA STVARANJE I ODBRANU SRPSKE 

Lozo je rekao da su sukobi na ovom prostoru proizvod istorijskih procesa, ali i uticaja stranog faktora, istakavši da su drugi narodi devedesetih godina na prostoru bivše Jugoslavije željeli samostalnu državu, a Srbi da im se ne ponovi Drugi svjetski rat i NDH.

"Nastanak Republike Srpske je najbolji primjer koliko je pamćenje bitno za jedan kolektiv. Godine 1991. pamćenje je donijelo istorijsku svijest da se zločini poput onih u NDH, čiji je Jasenovac najveći simbol, može ponoviti. Tada je srpski narod krenuo u organizaciju", naglasio je Lozo u podkastu SRNE.

Prema njegovim riječima, to je bio odbrambeni refleks da se ne ponovi genocid nad Srbima.

"Mi smo devedesetih godina imali ekshumaciju žrtava iz hercegovačkih jama, iz livanjskog polja, Dalmacije i Like. Sva ta dešavanja narodu su otvorila oči i pokazala da je ponavljanje zla moguće", istakao je Lozo.

On kaže da jasna istorijska svijest stvara branu ponavljanju zločina, gdje su Srbi prepoznali opasnost. "Narod se svjesno organizuje, brani i stvara Republiku Srpsku", istakao je Lozo.

On je ukazao da su dešavanja iz 1941. godine uticala na jasno organizovanje srpskog naroda devedesetih godina, istakaši da je period Drugog svjetskog rata bio biblijski.

"Nikada se Srbi do tada nisu suočili sa mogućnošću totalnog uništenja od organizovanog sistema", rekao je Lozo.

On kaže da je poslije Drugog svjetskog rata svjesno formiran narativ o antifašističkoj borbi, revoluciji i partiji, a da su zanemarene žrtve i doprinos naroda.

"Gajila se priča o podjednakom učešću svih naroda. Gradila se slika o podjednakom učešću ali i zločinima jednih nad drugima. Došlo je do tog vještačkog balansa koji je pukao devedesetih godina", pojasnio je Lozo.

On navodi da se narod devedesetih godina vratio svojoj istorijskoj i slobodarskoj vertikali gdje se u najtežim momentima mora boriti da im se ne ponovi zlo iz 1941. godine.

On je ukazao da je za shvatanje događaja iz devedesetih godina važno razumjeti istorijski kontekst, zbog čega strani istoričari namjerno izostavljaju taj dio i uzimaju kao polaznu tačku 1992. godinu.

"Time falsifikuju istoriju i sakrivaju karakter rata. Možemo reći da je Republika Srpska nastala iz svoje zavjetne istorije", zaključio je Lozo.