Daju li Bonska ovlaštenja pravo da se zadire u zakone?

U nastojanju da konačno rasvijetle jednu od ključnih pravno-političkih dilema u postdejtonskoj BiH, portal Poskok.info kontaktirali su pravne i semantičke stručnjake iz gotovo svih zemalja Evropske unije, zatraživši njihovo stručno mišljenje o stvarnom dometu tzv. Bonskih ovlašćenja Visokog predstavnika. Fokus analize bio je isključivo na tački 2. Bonske deklaracije iz 1997. godine, a stručnjacima je postavljen zadatak da procijene:

Semantički opseg ključnih formulacija u toj tački (a, b, c),

I kontekstualnu logiku – je li uopšte politički i pravno bilo moguće da već 1997. godine međunarodna zajednica dodijeli Visokom predstavniku ovlašćenju koje bi nadilazile suverenu zakonodavnu moć Parlamentarne skupštine BiH.

Tekst portala Poskok.info prenosimo u cijelosti: 

U objašnjenju upućenom ekspertima naglašeno je da se Deklaracija odnosi na razdoblje samo dvije godine nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, te da bi bilo krajnje neuvjerljivo i suprotno međunarodnim normama da zemlje članice Vijeća za implementaciju mira (PIC) tada pristanu na to da jedan neizabrani međunarodni činovnik suspendira temeljno pravo naroda BiH – pravo da sami donose zakone kroz svoj parlament.

Pojasnili smo im da bi takva interpretacija Bonskih ovlašćenju automatski značila da je PIC, uključujući članice UN-a, de facto suspendirao suverenitet BiH, što je osnovni pravni uslov za članstvo svake zemlje u Ujedinjenim narodima.

Zatražili smo da mišljenje bude stručno, hladno, tehnički i pravno precizno, bez političkih komentara i bez tumačenja bilo kakve interpretacije “dobre volje” Visokog predstavnika. Fokus je bio isključivo na jeziku dokumenta, strukturi rečenica, kontekstu godine 1997. i temeljnim principima međunarodnog prava.

Mail identičnog sadržaja poslali smo na najeminentnije adrese za semantiku prava, međunarodno pravo i ustavno pravo,u svakoj od ovih zemalja.

Predmet: Pravno tumačenje: Daju li tzv. Bonske ovlašćenju Visokom predstavniku pravo na donošenje zakona u BiH?

Poštovani,

nadamo se da ste dobro i srdačno vas pozdravljamo iz Bosne i Hercegovine.
Ovim putem vam se obraćamo kao dio nezavisne građanske inicijative koja provodi analizu pravnih i semantičkih granica tzv. “Bonskih ovlašćenju” dodijeljenih Visokom predstavniku u Bosni i Hercegovini, u okviru sastanka Vijeća za implementaciju mira (PIC) održanog 1997. godine u Bonnu.

Naš cilj je prikupiti stručno i akademski utemeljeno mišljenje pravnih i semantičkih stručnjaka iz cijele Evrope na jedno ključno pitanje:

Daje li tekst Bonske deklaracije iz 1997. godine — konkretno tačka 2 — Visokom predstavniku ovlašćenje da donosi, nameće ili mijenja zakone u pravnom porijetku Bosne i Hercegovine?

Ljubazno vas molimo da se u svom odgovoru fokusirate isključivo na semantičku konstrukciju izvornog teksta, kao i na pravno-politički kontekst 1997. godine – samo dvije godine nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Posebno je važno razmotriti bi li tada bilo pravno i politički zamislivo da PIC oduzme zakonodavnu nadležnost Parlamentarnoj skupštini BiH i preda je neizabranom međunarodnom zvaničniku. To bi značilo da je BIH izgubila osnovni uslov kod svog prijema u Ujedinjene narode – suverenost u donošenju Zakona i upravljanja državom kroz predstavničku demokratiju i zakonodavnu vlast.

Poštovani, pred Vama je Cjeloviti tekst tačke 2 Bonskih zaključaka (1997). tačka 2. donešena je od strane Političkog tijela koji nikada nije prošao pravnu proceduru niti je unešen u Ustavni porijedak BIH. No ako pretpostavimo da jeste i da ove ovlašćenju zaista imaju pravnu snagu, molimo vas da na potvrdite ili negirate da li se u tačkama a) b) i c) zaista daju ovlašćenju Visokom predstavniku da mijenja ,donosi ili ukida zakone u BIH?

TEKST BONSKIH OVLAŠĆENjU U KOJEM SE VISOKOM PREDSTAVNIKU DAJU PROŠIRENjA:

2. Vijeće pozdravlja namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoja krajnja ovlaštenja u regiji u vezi s interpretacijom Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog sporazuma, s ciljem olakšanja rješavanja poteškoća donošenjem obvezujućih odluka, kada to on smatra potrebnim, o sljedećim pitanjima:

a) Vrijeme, mjesto i predsjedavanje sastancima zajedničkih institucija.

b) Privremene mjere koje stupaju na snagu kada se strane ne mogu dogovoriti, i koje ostaju na snazi dok Predsjedništvo ili Vijeće ministara ne donesu odluku u skladu s Mirovnim sporazumom u vezi s tim pitanjem.

c) Druge mjere radi osiguravanja sprovođenja Mirovnog sporazuma na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine i njenih entiteta, kao i neometanog funkcionisanja zajedničkih institucija. Takve mjere mogu uključivati aktivnosti protiv osoba koje obavljaju javnu službu ili zvaničnika koji neopravdano izostaju sa sjednica ili za koje Visoki predstavnik smatra da krše zakonske obaveze iz Mirovnog sporazuma ili rokove za njihovu sprovođenje.