Begić traži ocjenu ustavnosti odluke CIK-a o izborima za predsjednika Srpske

Ivan Begić, bivši kandidat za potpredsjednika Republike Srpske na Opštim izborima 2022. godine, podnio je zahtjev za ocjenu ustavnosti odluke Centralne izborne komisije BiH o raspisivanju prijevremenih izbora za predsjednika Republike Srpske, kojom je utvrđeno da kandidat može biti isključivo iz reda srpskog naroda.

Begić u zahtjevu Ustavnom sudu predlaže da utvrdi da odluka CIK-a o raspisivanju prijevremenih izbora za predsjednika Republike Srpske, u dijelu u kojem se propisuje da kandidat mora biti pripadnik srpskog naroda, nije u skladu sa Ustavom BiH i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima. Zatim da naloži Centralnoj izbornoj komisiji BiH da hitno izmijeni osporeni dio odluke i omogući kandidaturu svim građanima BiH pod jednakim uslovima, bez obzira na etničku pripadnost. Odredi privremenu mjeru kojom se osporeni dio odluke stavlja van pravne snage do donošenja konačne odluke Ustavnog suda BiH.

Navodi da je CIK juče donio odluku o raspisivanju prijevremenih izbora za predsjednika Republike Srpske nakon što je utvrđen prestanak mandata prethodnog izabranog predsjednika. Odlukom CIK-a određeno je da kandidat za predsjednika Republike Srpske može biti isključivo pripadnik srpskog naroda. Ovakva odluka predstavlja direktnu i očiglednu diskriminaciju, smatra Begić, jer isključuje pripadnike hrvatskog i bošnjačkog naroda, kao i ostale građane Bosne i Hercegovine.

Podsjeća da su i 2007. godine, kada su raspisani prijevremeni izbori za predsjednika Republike Srpske, izbori sprovedeni uz odredbu da kandidat može biti samo pripadnik srpskog naroda. Međutim, činjenica da je u prošlosti postojala slična praksa ne može biti pravni osnov za njeno ponavljanje, jer je diskriminacija zabranjena Ustavom BiH i međunarodnim konvencijama. U zahtjevu stoji da pravo nikada ne smije da se zasniva na ranijim pogreškama, već na ustavnim i univerzalnim principima jednakosti. Ako bi se slijedila logika "postojanja prakse", onda bismo morali konstatovati da je i nacistička Njemačka pod Hitlerom imala pravnu praksu – ali to je bila praksa zasnovana na etničkoj i rasnoj diskriminaciji, koja je istorijski i pravno osuđena. Time želi ukazati da postojanje prakse nije isto što i postojanje prava.

Begić podsjeća da Član II/4 Ustava BiH garantuje zabranu diskriminacije po bilo kom osnovu, uključujući nacionalnu ili etničku pripadnost.

Član II/2 Ustava BiH propisuje da se prava i slobode iz Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda direktno primjenjuju u BiH i imaju prioritet nad svim drugim pravom.

Član I/2 Ustava BiH propisuje da Bosna i Hercegovina i oba njena entiteta priznaju i osiguravaju najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Član 1. Protokola br. 12 uz EKLJP, sastavni dio Ustava BiH, garantuje jednakost svih građana u ostvarivanju svojih prava. Relevantna sudska praksa Evropskog suda za ljudska prava – predmeti Sejdić i Finci, Zornić, Pilav – potvrđuje da etničko ograničavanje pasivnog biračkog prava (pravo da budete birani) predstavlja kršenje osnovnih ljudskih prava i sloboda.

Odluka CIK-a, kaže Begić, uvodi etničku klauzulu koja je u direktnoj suprotnosti sa Ustavom BiH, Evropskom konvencijom i praksom ESLJP.

Činjenica da je slična praksa postojala 2007. godine ne može biti opravdanje. Naprotiv, ta odluka bila je jednako diskriminatorna i danas bi bila predmet osporavanja pred Ustavnim sudom BiH i međunarodnim institucijama, kada bi one u BiH radile po sili zakona, a ne po sili jačeg. Pravo se mora zasnivati na Ustavu i međunarodnim standardima, a ne na diskriminatornim obrascima koji potkopavaju vladavinu prava. Pozivanje na raniju praksu CIK-a ili entitetskih institucija, umjesto na Ustav i međunarodne norme, pravno je neodrživo i suštinski jednako argumentaciji koju su u prošlosti koristili autoritarni režimi, poput nacističkog u Njemačkoj, gdje je "pravna praksa" postojala, ali je bila duboko neustavna i neljudska.