Zašto se Darko predao nakon 30 godina bjekstva

Darko je iz zatvora u Graftonu pobjegao 1992. godine i decenijama odolijevao ruci pravde. Tamo je služio kaznu zbog uzgoja marihuane. 

Nakon što je osuđen na tri i po godine zatvora, uplašio se da bi ga mogli vratiti u domovinu. 

U septembru 1992. godine je na prostoru bivše Jugoslavije divljao rat, a Darko Dešić je odlučio da pobjegne iz zatvora. Dok je bio u bjekstvu nije imao posao, novac, krov nad glavom, a kaže da je bio ‘emocionalno slomljen‘...

Nikada nije mogao da pristupi polaganju vozačkog ispita, pa je koristio javni prevoz ili išao pješice. 

Zube je vadio kliještima jer nije mogao da dobije zdravstveno osiguranje. Nikada nije ima tekući račun, kreditnu karticu, pasoš, niti bilo šta drugo što je zahtijevalo potvrdu identiteta, prenosi Telegraf.rs.

Situacija je postala neizdrživa kada je Sidnej ušao u još jedan lokdaun zbog pandemije korona virusa, a Dešić je ostao bez krova nad glavom.

Radije je odabrao zatvor umjesto nezaposlenosti i beskućništva. Policijski izvor utvrdio je da se Darko Dešić predao kako bi dobio krov nad glavom.

"Rekao sam: ‘Zovem se Darko Dešić i hteo bih da se predam. Pobegao sam iz zatvora Grafon‘", ispričao je tada Darko.

Njegov život u bjekstvu započeo je na plažama Sidneja. Selio se iz mjesta u mjesto, a mještani nisu previše ispitivali o čoveku kojeg su zvali ‘Dugi‘. Njemu je to sasvim odgovaralo.

Onda je počela pandemija kovida u kojoj su mnogi izgubili posao, a mogli su dobiti povećane socijalne naknade. 

Međutim, sa Dešićem to nije bio slučaj. Izgubio je posao i dom, nije mogao da pristupi bilo kakvoj vladinoj pomoći i donio je odluku da se preda. 

Odslužio je svoju kaznu do kraja, kao i dva dodatna mjeseca zbog bjekstva. Kako je imao krov nad glavom i tri obroka dnevno, nije imao nikakvu namjeru da ponovo pokuša da bježi iz zatvora.

"Mogli su da otvore vrata, ja ne bih izašao", kaže Dešić.

Međutim, nakon što mu je istekla zatvorska kazna, prebačen je u pritvorski centar Vilavud u Sidneju radi deportacije. Mnogi koji su ga poznavali, ali i mnogi koji ga nisu nikad upoznali, apelovali su na njegovo puštanje i vladu molili da pokaže malo milosti prema starijem čovjeku.

Advokat Pol Mekgrir je pro-bono preuzeo njegov slučaj. Kaže da je Dešić svoje odslužio i sve vratio zajednici, a nije uzeo ni centa socijalne pomoći.

Na kraju je Dešić ipak dobio telefonski poziv kojem se nadao i oslobođen je... Sada živi sam na jednoj farmi u blizini Sidneja, a zaposlio ga je jedan biznismen koji ga je podržavao od samog početka.

Iz zatvora je izašao prije dvije godine, ali kaže da se i dalje osjeća kao zatvorenik jer ne može da dokaže ko je.

Jugoslavija, zemlja iz koje je otišao, više ne postoji. Uspio je da dođe do originala izvoda iz matične knjige rođenih iz Jugoslavije kako bi pokušao da dobije hrvatski pasoš. Međutim, za to mu je potreban identifikacioni dokument s fotografijom, kao što su lična karta ili vozačka dozvola, ali kako nije mogao da dokaže ko je, nije mogao da dobije takva dokumenta.

Želja mu je da jednog dana posjeti Hrvatsku, ali najviše od svega želi da postane državljanin Austrlije, prenosi Daily mail.

Rođak Entoni Dešić (29) nije uopšte znao da je Darko još u Australiji dok nije vidio vijesti prošle nedjelje.

"Pomislio sam, hej, pa to je Darko. Zar on nije u Hrvatskoj", ispričao je rođak.

Njegov otac Nikola pozvao je Darka Dešića 1975. godine da dođe u Australiju. Obojica su odrasli u Jablancu, malenom mestu na Jadranu u blizini Senja.

Mladi Darko radio je na trajektima od Dubrovnika i Splita na hrvatskoj obali do Venecije na italijanskoj obali. Potom je regrutovan, ali je odlučio da dezertira i otputovao je u Australiju.

(Telegraf.rs)