Svijet

14.11.2024.

06:00

Dugin: Islamski svijet na pragu ujedinjenja

Islamska civilizacija mogla bi biti punopravni subjekt policentričnog svijeta ukoliko bi se samo ujedinila, naveo je ruski filozof Aleksandar Dugin u svojoj autorskoj kolumni za RIA Novosti.

IZVOR: Srna
Islam
Foto: Pixabay

On je podsjetio da je u ponedjeljak, 11. novembra, za javnost neočekivano sazvan hitan arapsko-islamski samit u Rijadu posvećen problemu palestinskih teritorija, te da vrijedi obratiti pažnju na istovremeno učešće dva zakleta neprijatelja – sirijskog predsjednika Bašara el Asada i turskog lidera Redžepa Tajipa Erdogana, čiji je susret donedavno bio nezamisliv i nemoguć.

Osim toga, nastavlja Dugin, prestolonasljednik Saudijske Arabije Muhamed bin Salman u svom uvodnom obraćanju govorio je ne samo o palestinskim teritorijama, već i o potrebi podrške Iranu i Hezbolahu, što je takođe senzacija, uzevši u obzir da su Saudijska Arabija i Iran doskoro smatrani neprijateljima.

Dugin je naglasio da isto važi i za libanski Hezbolah.

"Na kraju je Salman u svom govoru direktno rekao da je sada u pitanju ne samo postojanje Palestine, već i sudbina džamije Al Aksa, drugog najsvetijeg mjesta u islamu poslije Meke", naveo je Dugin.

On je podsjetio da je operacija Hamasa u Izraelu 7. oktobra prošle godine nazvana "Potop Al Akse" i bila je opravdavana prijetnjom koja se nadvija nad tom islamskom svetinjom.

"Vođe Hamasa su očekivale da će hitan arapsko-islamski samit biti sazvan mnogo ranije – recimo odmah po početku izraelske kopnene operacije u Gazi. Od Gaze i rukovodstva Hamasa, ali i Hezbolaha, nije ostao gotovo niko i ništa, a samit je održan tek sada", nastavlja ruski filozof.

Odgovarajući na pitanje zašto se sve to dešava sada, Dugin je naveo da je to, očigledno, zbog izabranog predsjednika SAD Donalda Trampa, koji je pristalica "desnog cionizma" i aktivno podržava izraelskog premijera Benjamina Netanjahua, a tokom prvog mandata na funkciji predsjednika priznao je Jerusalim za glavni grad Izraela.

"Tramp, najverovatnije, namjerava da podrži i takve radikaliste kao što su ministri vlade Netanjahua – Bezalel Smotrič, Ben Gvir i njihov duhovni vođa, rabin Dov Lior", ističe Dugin.

On je podsjetio da svi navedeni zvaničnici otvoreno izjavljuju kako bi Izrael trebalo što prije da digne u vazduh džamiju Al Aksa, istrijebi Palestince, pa čak preuzme Siriju zajedno sa Damaskom i izgradi "Veliki Izrael od mora do mora".

"Okuražen izborom Trampa, Bezalel Smotrič je nedvosmisleno izjavio da je sada potrebno pristupiti uništavanju Palestinaca i na Zapadnoj obali – i, naravno, raznijeti Al Aksu", navodi Dugin.

Ruski filozof ističe da koliko god se lider Palestinaca na Zapadnoj obali i uporni politički protivnik Hamasa Mahmud Abas trudio da zadrži umjerenu poziciju, čak i dok je posmatrao ono što Dugin naziva genocidom nad palestinskim narodom u Gazi, ni on nije bio pošteđen "gvozdene odlučnosti cionista za konačnim rješavanjem palestinskog problema.

"Tramp je ubrzao ove procese. Sada su pristalice umjerene pozicije u odnosima sa Zapadom potpuno lišene argumenata: Izrael je odlučan da uništi ili deportuje palestinsko stanovništvo, sruši džamiju Al Aksa i započne izgradnju Trećeg hrama. Prema cionistima, ovo utire put za dolazak jevrejskog Mošiaha", navodi Dugin.

Prema njegovim riječima, svi navedeni faktori natjerali su lidere islamskog svijeta da prevaziđu interne razmirice i okupe se u Rijadu.

"Erdogan je pozvao na bojkot Izraela. Muhamed bin Salman je tražio priznanje Palestine i konsolidaciju svih islamskih zemalja u cilju odbijanja cionističke agresije na Palestinu, Liban i Iran. Istovremeno, Izrael napada i Siriju, tako da su Asadovo prisustvo i oštar antizapadni govor ponijeli određeni simbolički značaj", smatra Dugin.

Dugin navodi da islamski činilac policentričnog svijeta konačno, sa ogromnim zakašnjenjem, počinje da dobija vidljivi izraz, te da bi možda i sami islamski lideri radije i dalje izbjegavali konsolidaciju i išli na kompromis sa Zapadom, ali da sve već postaje opasno za njih, prenosi "RT Balkan".

"Muslimansko stanovništvo u sopstvenim zemljama, uviđajući pasivnost svojih vođa, posmatrajući iz minuta u minut masovno istrebljenje Palestinaca i sa užasom očekujući uništenje njihove verske svetinje, ne namjerava da to još dugo trpi.

Možda će, iz istorijske perspektive, ovaj hitni arapsko-islamski samit postati najvažnija prekretnica u integraciji islamskog svijeta", ističe Dugin.

Dugin piše da bi Zapad mogao da se uklopi u sliku policentričnog svijeta, ukoliko bi pristao na status jedne od provincija čovječanstva, i to na sasvim dostojnim osnovama, ali da nikada neće biti jedini i najviši autoritet u donošenju svjetskih odluka i utvrđivanju univerzalnih pravila i normi.

Prema njegovim riječima, nijedna islamska država odvojeno danas nije sposobna da sama igra ulogu težišta islamske civilizacije i njenog integrisanja u neku cjelinu.

"Saudijska Arabija, Turska, Iran, Indonezija, `nuklearni` Pakistan i Egipat su potpuno nezavisni, ali niko od njih ne može preuzeti misiju ujedinjenja svih ostalih. Dakle, za konsolidaciju islamskog svijeta potreban je neki potpuno novi projekat", ocijenio je Dugin.

Dugin piše da se već dugo postavlja pitanje kakva ideologija ili koji liderski uzor bi se mogao uzeti kao osnova islamske integracije.

On je podsjetio da su islamski naučnici i mislioci još u prvoj fazi borbe protiv kolonijalnog Zapada počeli da predlažu različite verzije takvog ujedinjenja i da su islamski teoretičari pozvali vjernike da napuste nacionalne običaje i ujedine se samo po osnovi šerijata.

Dugin naglašava da su najčešće u tom slučaju za osnovu i ideal uzimana prva dva kalifata – Arapski, koji je Muhamed stvorio u granicama Arapskog poluostrva, i Omejadski, sa centrom u Damasku, formiran 661. godine pod vlašću Muavija.

"Uzor Prvog kalifata najjasnije je predstavljen u vehabizmu. Ovdje se odbacuju sve pravne škole islama, koje su se razvile mnogo kasnije, kao i svi lokalni običaji, štaviše, odbacuje se cjelokupna tradicija tumačenja Kurana i Suneta.

Ono što dobijamo je potpuno pojednostavljena verzija, svedena na ritualnu praksu i doslovno razumijevanje tekstova. Ovo više nije religija, već neka vrsta ideologije. Istovremeno, zbog svoje jednostavnosti, lako je dostupna svima", ističe Dugin.

Dugin dalje navodi da je vehabijski projekat, kao jezgro fundamentalističkog pokreta, svojevremeno aktivno podržavala Cenrealna obavještajna agencija CIA i SAD generalno, kako bi se suprotstavile prosovjetskim tendencijama u islamskom svijetu, uz napomenu da tom pravcu gravitiraju Al kaida i druge terorističke strukture.

Osim toga, Dugin navodi da je svim islamskim društvima predloženo jedinstvo zasnovano na vehabizmu, uz pozive na rat protiv nevjernika, i pojašnjava da je uloga "nevjernika" prvenstveno dodijeljena geopolitičkim protivnicima SAD.

"Devedesetih godina dvadesetog vijeka, potreba za vehabizmom na Zapadu je opala, a terorističke vjerske i političke strukture koje su ostale neaktivne počele su da napadaju svoje gospodare. Kao rezultat toga, sam Zapad je morao da se bori protiv Al kaide. Generalno, privlačnost vehabizma među muslimanima naglo je pala, a projekat povratka u Prvi kalifat je propao", nastavlja Dugin.

Ruski mislilac podsjeća da je još jedan pokret u islamu prilično blizak vehabizmu selefizam.

"Pristalice antikolonijalne borbe u islamskom svijetu okrenule su se selefizmu još ranije nego vehabizmu, stavljajući u prvi plan ideju jedinstvene svjetske islamske države. I ovdje su lokalne tradicije oštro odbačene, ali u pogledu pravnih škola, pa čak i nekih verzija individualnog islama, sufizma - koji vehabije kategorički negiraju - stav je bio mnogo mekši. Tako je selefistički pokret `Muslimanska braća` zasnovan na egipatskom sufijskom redu i idejama čuvenog sufija Abu Hamida Muhameda ibn Muhameda el Gazalija", navodi Dugin.

Ruski filozof napominje da većina terorističkih grupa islamskog fundamentalizma potiče iz selefijskih stavova, te da su selefije pokušale da igraju vodeću ulogu u "Arapskom proljeću", ali su samo doprinijele građanskim ratovima i nemirima u Tunisu, Libiji, Egiptu, Iraku i Siriji. Kao rezultat toga, naveo je Dugin, oni ne samo da su se međusobno posvađali, već su se i diskreditovali u očima većine muslimana.

"U jednoj fazi svog političkog djelovanja, Erdogan je ideju Četvrtog kalifata stavio u centar svoje politike. Ovaj projekat je kombinovao islamizam /selefijskog tipa/ i turski nacionalizam, iako se sekularni kemalizam ukorijenjen u Turskoj uopšte ne uklapa u ovaj sistem. Ipak, Erdogan je ozbiljno razmišljao o modelu Osmanskog kalifata, posebno prije /pokušaja/ državnog udara 2016. godine", ističe Dugin.

On smatra da je ideja o obnavljanju Otomanskog kalifata korespondirala strateškim interesima Turske u istočnom Sredozemlju i da je mogla da "legalizuje" njene pretenzije da kontroliše sjeverne teritorije Iraka i Sirije, a takođe da privuče na svoju stranu brojne arapske države, prije svega one koje su, na ovaj ili onaj način, povezane sa selefizmom i "Muslimanskom braćom".

"Međutim, i ova strategija je propala, prije svega zbog odbijanja turske dominacije među arapskim državama, koje ni na koji način nisu priželjkivale povratak Turaka na glavne pozicije u regionu", piše Dugin.

On je podsjetio da je poslije islamske revolucije u Iranu 1979. godine, njen vođa ajatolah Homeini je proglasio novu eru – borbu naroda, prije svega islamskih, protiv hegemonije ateističkog, materijalističkog Zapada.

Dugin dalje podsjeća da je Homeini bio "ubijeđeni šiit" i da su ga podržavali šiiti u drugim zemljama, te da je vjerovao da je njegov poziv upućen svim muslimanima, koje je pozvao da se pobune protiv sekularne postkolonijalne bezbožne vlasti i uspostave sistem islamske vlasti.

"Štaviše, obratio se i nemuslimanima, pozivajući ih na ustanak protiv velikog šejtana – zapadne civilizacije", ističe Dugin.

Dugin naglašava da iako su Homeinijeve ideje pobedile u Iranu i dobile široku podršku u šiitskom svetu, suniti su na njih gledali sa nepoverenjem i u očima Arapa ovde se radilo o persijskom projektu, kao što je to bilo u slučaju tursko-osmanskog, tako ni ta verzija ujedinjenja muslimana nije prihvaćena.

"Čak i ovako kratak pregled ideja panislamskog ujedinjenja odmah ukazuje na ono što je izostavljeno – treći Abasidski kalifat. Ovaj model nijedan islamski pokret do sada nije uzeo za osnovu. Ovaj propust je utoliko čudniji jer upravo u Abasidskom kalifatu svedočimo najslavnije i najskladnije vrijeme islamskog procvata. Abasidi su pomirili su Persijance i Arape, Centralnu Aziju i Sjevernu Afriku, Mesopotamiju i Anadoliju, sunite i šiite. Tokom ovog perioda formirale su se sve pravne škole tumačenja islama. Umjetnost, nauke, filozofija i tehnologija su cvjetale. U njemu su stvorena osnovna mistična učenja sufizma i duhovnog šiizma", napominje Dugin.

On nastavlja podsjećanjem da je Bagdadski ili Abasidski kalifat bio apsolutni vrhunac islamske istorije, vrhunac njenog uspona, te da je i tu jedinstvo svih muslimana obezbijeđeno ne uprošćavanjem religije, već njenim usložnjavanjem, temeljitim i rafiniranim filozofskim tumačenjem, a da je religija, otvorena za sve, "pozvala k sebi, prije svega, najviše umove, uronjene u beskrajna značenja Kurana, Suneta i originalnih dijela islamskih filozofa, mistika i učitelja".

Dugin ocjenjuje da se arapski princip se skladno preklapao sa persijskim, a svoj udeo dali su i drugi narodi, uključujući Turke, Kurde i Berbere.

"I evo najvažnijeg: gledajući hitan arapsko-islamski samit u Rijadu, pada mi na pamet Abasidski kalifat. Ovdje su bile okupljene sve glavne zemlje i pravci islama. Islamska civilizacija može biti punopravni subjekt policentričnog sveta ukoliko bi se samo ujedinila.

Štaviše, veoma je važno na kojoj ideološkoj osnovi ovoga puta. Nedostajući uzor Bagdadskog kalifata sam po sebi sugeriše odgovor, a okretanje modelu Bagdadskog kalifata takođe bi moglo biti rešenje za irački problem. Ovo je, naravno, detalj u poređenju sa ukupnim projektom islamskog ujedinjenja, ali je veoma važan", zaključuje Dugin.

On smatra da je Irak, u svom sadašnjem stanju, osuđen na kolaps i da ne postoji ideja ili ideologija koja bi, čak ni približno, mogla da drži zajedno tri činioca modernog Iraka – Arape šiite, koji su većina, Arape sunite i Kurde.

"Pod Sadamom Huseinom, Irak je opstajao na račun od baatizma i dominacije sekularnih sunitskih Arapa. Ovo je zauvijek nestalo. Rješenje nisu ni šiitski ni selefijski projekti, koji su isprobani u pokušaju izgradnje islamske države na teritoriji Iraka, a ne radi se čak ni o američkoj okupaciji. Ako Amerikanci odu, građanski sukob je i dalje neizbježan", upozorava Dugin.

Svoju iscrpnu analizu Dugin zaključuje vizijom jednog od idealnih scenarija i navodi da sada treba zamisliti da je islamski svijet počeo ozbiljno da razmatra projekat "Abasidski kalifat 2.0".

"Logično je da se vratimo u Mesopotamiju, odnosno Irak kao njenu simboličnu prijestonicu. To znači da Irak automatski postaje sveti centar, balansirajući između Arabije, Irana, Turske, Magreba, Bliskog istoka i južne Azije. Pitanje `suniti ili šiiti` je uklonjeno. Selefizam i vehabizam kao opšta ideja su odbačeni, ali mogu postojati kao pravci koji više ne pretenduju na ekskluzivnost.

Ostvaruje se san šiita da budu u zajedno sa ostatkom islamskog svijeta, i Kurda, koji više neće biti odsječeni postkolonijalnim granicama. Turci takođe sprovode sopstvene planove integracije kako bi proširili svoj uticaj izvan nacionalne države. Ponovo je uspostavljena ravnoteža između Iranaca i Arapa. Ovo će biti trenutak pravog preporoda islama kao suverenog subjekta policentričnog svijeta i Irak će se iz podijeljene zemlje transformisati u teritoriju novog prosperiteta", zaključuje Dugin u opisivanju pomenute vizije.

Ruski mislilac istakao je da bi ono što se dogodilo u Rijadu 11. novembra moglo da bude prekretnica u istoriji.

"Da, ovo ujedinjenje se dešava pred smrtnim izazovom cionističkog Izraela i Kolektivnog zapada. Ali često se dešava ovako: kada postoji zajednički strašni neprijatelj koji prijeti da uništi svetilište, tada se sve snage okupljaju, svi istorijski presedani i drevne legende se pamte, a proročanstva i legende dobijaju novi život, otkrivajući svoj tajni smisao", navodi ruski mislilac.

Dugin u kolumni zaključuje da je simbolično značenje onoga što se dešava očigledno, ali da nije moguće znati kako će se ovaj put razviti odnos između duhovne logike istorije i njenog direktnog faktičkog stanja.

"Međutim, to nas ne sprečava da pokušavamo da što tačnije dešifrujemo znakove vremena", dodao je ruski filozof.

Ostavite Vaš komentar:

NAPOMENA: Komentarisanje vesti na portalu PROVJERENO.INFO je anonimno, a registracija nije potrebna. Molimo vas da se pridržavate pravila pristojnog ponašanja. Nećemo objavljivati komentare koji sadrže govor mržnje, netačne informacije, uvrede, ili reklamne poruke. Svi komentari predstavljaju mišljenje autora i ne odražavaju stavove naše redakcije.