Large banner

ReTTrovizor

28.07.2025.

09:00

TAL

Napisali su davno pametniji od mene da se u poštenom društvu ugled stiče po radu, znanju i zaslugama. E, kod nas bome po talovima.

TAL
Foto: privatna arhiva

Jeste li u nekom talu?

Da, da, apsolutno vjerujem da niste, ali zato tačno znate onog ko jeste. Ali ne biste sad o tome. Vi koji tal ne vidite, znači niste u njemu. Ima i slučajeva gdje ni nemate pojma da radite za neki tal činjenjem ili nečinjenjem, a kad dođe trenutak za rastaljivanje, nema vas ni na mapi. Neki dobro napunili džepove dok ste se vi za taldžije, u teškom neznanju, i te kako naradili.

U ovoj našoj političkoj žabokrečini uvijek i svugdje postoji tal. Onaj sitni, šićardžijski i, naravno, onaj krupni milionski. I svi su u talu. I ovi što crkoše svađajući se pred kamerama i za govornicama. I ovi što ih nema ni u javnosti ni na vidiku, što iz prikrajka diktiraju pravila i uslove i tala i rastaljivanja. Jer kad se ugase kamere i zatvore vrata skupštinskih rasprava i sjednica, tu počinju i završavaju talovi.

Za one neupućene koji i dalje vrte glavom i tvrde da nisu baš svi u talu, da pojasnim: tal vam je dogovor iza zatvorenih vrata, uglavnom onih kafanskih, gdje se i lični i državni interesi prelamaju preko jagnjetine, bifteka, prasećeg pečenja, morskih plodova i potoka rakije i najfinijih vina - kako kažu poznavaoci selekcije. Za tim stolovima svi se slažu. Nema talasanja. Samo tal. Što se tu ugovori i zakuje, niko ne može pokvariti. U talovima su svi javno posvađani, a tajno umreženi. I na globalu i na lokalu. Talovi za isti sto dovode ljute političke protivnike, na uglavnom tajnim lokacijama.

Talovi su vam, poštovani čitaoci, raznorazni: strateški, operativni, kadrovski, krizni, a ima i onih talova „za svaki slučaj“. I vlast i opozicija puštaju spinove kao ljetne hitove da se zabavi narod, a u pozadini stalno svira dobro poznat stari instrumental – TAL. I to vam nije više nikakva tajna. I niko se više i ne trudi da se bar malo sakrije.

Ako vas to i dalje čudi, imate ozbiljan problem, jer sve se može promijeniti – samo talovi ostaju. I država može da potone, ali tal nikad. Talovi plivaju. Svi se talovi odvijaju i na vaše oči. Ne vjerujete? Pitate kako je moguće da zajedno posluju i tale se ljuti politički protivnici? Različita im je politika – to je tačno, ali su im zajednički regulacioni planovi, zgrade i građevine - već izgrađene i one što tek treba da niknu. Zajednički su im mutni poslovi iza kojih stoji uvijek isto - TAL.

Zbog talova se ruše partije i lideri, postavljaju i smjenjuju direktori, neki zbog talova i robijaju – a opet, zbog nekih drugih talova, i vaskrsnu. Čudo je tal. Talove je gotovo nemoguće otkriti.

Neki su toliko sofisticirani da ih ni najnoviji tip LED rasvjete zagrebačkog štiha ne može osvijetliti. Hoće li tom istom rasvjetom zasijati Banjaluka – odlučiće neki tal. Samo dok se utvrdi gdje je zakazano rastaljivanje. Iako djeluje kao prvorazredni političko-finansijski skandal, i Vijadukt vam je, poštovani čitaoci, samo jedan obični TAL. Tal preko leđa naroda i onih koji naivno vjeruju da će pravi krivac za ovu aferu ikada odgovarati. Bilo je pokušaja da im se uđe u trag – ali, očito zbog nekih tamo talova i rastaljivanja – završilo se i prije nego što je počelo.

Ima tu i njihovih i naših. I izdajnika i patriota. I svako je negdje ostavio trag. Taj trag, bude li prava i pravde, trebalo bi da dovede do onog ko je stvarni krivac, što će se jednim klikom miša, tamo negdje daleko, na Kanalskim ostrvima, na kojekakve ofšor račune rasute po svijetu, rastaliti – akteri milionske pljačke zvane Vijadukt. I vlast i opozicija za to vrijeme imaju zadatak da budu bijesni i ljuti i moralno uzvišeni. U talu.

I mediji imaju zadatak da prate situaciju. Prate je u zavisnosti s kim su u talu. Upravo mi je pred očima jasna slika onih nezavisnih i nepristrasnih, onih objektivnih i onih subjektivnih – kako su iskolačili oči i zgorzili se od pomisli da neko zna za njihove talove. A zna. I o čemu se piše i o čemu se ćuti. Pa ne piše se baš uvijek o svemu. O nečemu se i ćuti. I to je profesionalno. Dok ne pukne tal. Onda sve pršti. Puca pero od pisanja i žuljevi na prstima od tastature.

I nije tal od juče. Oduvijek je. Još od starih Grka. TAL je, kažu knjige, imao divovski stas i zastrašujući izgled. Svakog dana tri puta optrčavao je oko Ostrva i dozvoljavao iskrcavanje samo onih brodova koji su imali dozvolu ostrvskih vlasti. U suprotnom, bacao bi na njih sa velike udaljenosti velike stijene – njegovo glavno oružje. To vam je TAL. I tada i danas.

Ali nije ni TAL nedodirljiv i neuništiv. Treba mu samo naći slabu stranu i bolnu tačku. U grčkoj mitologiji su je našli – ako vas interesuje, zaguglajte ili pitajte vještačku inteligenciju. Sve će vam se ispisati. Ono što neće, a sigurna sam, ne zna ni vještačka inteligencija – ko se baš u ovom momentu tali i rastaljuje i dogovara neki novi TAL.

I dok se neki novi tal dogovara iza nekih zatvorenih vrata i pažljivo dijeli kome će šta, narod sve prati otvorenih usta. Od muke, od čuđenja, od šoka. Samo zine kad spozna ko je s kim u TALU.

Napisali su davno pametniji od mene da se u poštenom društvu ugled stiče po radu, znanju i zaslugama. E, kod nas bome – po talovima.

I da ne bude zabune. Nije vam to korupcija. To je TAL.

I zato bolje da se i vi TALite nego da TALasate.

Pa da se rastalimo.

Ko sav „normalan“ svijet.

Podijeli
Large banner