STRUČNJACI

Stručnjak je, po definiciji, onaj koji vlada znanjima neke struke. Tako je u teoriji, a trebalo bi da bude i u praksi. A, nije. Zato je jedna od najvećih istina izrečenih na proširenoj, velikoj i otvorenoj sjednici Vlade, održanoj za mnoge od tamo prisutnih, poslije duže vremena radne subote, rečenica koju je izgovorio Milorad Dodik: „Bez obzira na to što smo po svim strukturama zaposlili razne stručnjake za medije i komunikacije, ostali smo u poziciji da su mnoge stvari nepoznate, a da se nameću one koje su u korist razbijanja i destabilizacije same Republike...“. 

Eh, da su razni stručnjaci koji ne rade posao samo u medijima i komunikacijama. Stručnjaka ima gdje god da se okrenete. Neki su se samoprozvali, neki su tu postavljeni od onih koji sada ne znaju šta će i kuda će sa njima. Neke „stručnjake“ koji su morali biti postavljeni na mjesta i pozicije za koja je poželjna stručnost, a ne samo stranačka knjižica, zbog matematičke i koalicione računice, čak ni strankama koje su ih kandidovale na funkcije nije bilo prijatno kada su predlagali njihova imena. Baš jer su o njihovoj stručnosti znali sve. Nije bilo prijatno onima koji imaju obraza i srama. A, sve ih je manje. Sve stručnjak do stručnjaka. Od najnižeg stranačkog ćate i referenta do najviših funkcija. Stručnjaci sve znaju kako ne treba, samo ne znaju kako treba. Tako neki od tih stručnjaka smišljaju taktike i strategije. 

Kada se te strategije, kojim slučajem, izjalove i propadnu, onda krive druge. To su vam stručnjaci-štetočine. Oni se lijepe kao krpelji i sisaju sve što mogu do ostvarenja svojih ciljeva – ekonomskih, ličnih i političkih. A, sve to sprovode tako da u svim interesnim sferama pronalaze slične stručnjake koji ih povezuju sa još stručnijim, i tako se stručnost širi poput nezaustavljivog i najzaraznijeg virusa. Stručnjaci su najglasniji i u vlasti i u opoziciji. 

Najsvježiji primjer opozicione stručnosti je zabiti prst u oko vlasti i institucijama tako što ćeš pozvati  ministarku Njemačke za klimu, tri dana prije isteka njenog mandata, da dan poslije što je njena zemlja zaprijetila rukovodstvu Srpske da će ga sankcionisati i zabraniti im ulaz u Njemačku, da sastanči i da se šepuri po Narodnoj skupštini. Nije zabranjeno sastajati se, reći će neki od čitalaca ovih redova. Naravno da nije, ali zna se vrlo dobro da je i tajming i mjesto ideja koja je imala za cilj puno više od sastanka. Možda je cijeli događaj mogao i drugačije da prođe, ali zašto je prošao ovako, znaju stručnjaci. 

Neki stručnjaci su danima iščitavali članove Interpolovog zakona koji su jasni već 100 godina, ali su se ipak potajno nadali da će i ovde biti napravljen pravni presedan i da će crvena potjernica za rukovodstvom Srpske biti raspisana. Ipak nije, jer tamo gdje pravo tumače pravi stručnjaci, pravda se poštuje. Kad pravo i pravdu pišu ovi naši stručnjaci sa navodnicima troduplo većim od njihove mržnje i pristrasnosti, onda imamo vrzino kolo u kojem se vrtimo dok neko ne padne i dobro se lupi u glavu.

Dok su ti i još kojekakvi stručnjaci pratili gdje je Milorad Dodik stigao, odakle se javio i gdje je prešao i na koju stranu ušao, on im je mahnuo iz Kremlja, sve sa Putinom. I kako je i obećao, vratio se kako je i otišao. Za to vrijeme, stručnjak za širenje mržnje i zveckanje oružjem u liku i djelu Dževada Mahmutovića pozvao je da se puca na policiju Republike Srpske. One Republike Srpske od koje on u Vijeću naroda prima platu. On vam je, poštovani čitaoci, po struci profesor krivičnog prava, dakle stručnjak iz oblasti u čijim knjigama jasno piše da je ovo što je izgovorio krivično djelo. A stručnjaci koji su zaduženi da analiziraju i razapinju sve i svakoga, ovo eto nisu čuli. Niko da im došapne.

A sve su to stručnjaci. Prepun ih je i Twitter. Svoja saznanja često baziraju na informacijama iz frizerskih salona, ženskih. Pa tu razlažu Twitter teorije potpomognuti takođe stručnjacima Twitter politike, jer su tamo gdje se mjeri stručnost u politici, a to su izbori, propali. Pa im je Twitter jedino glasilo jer ih za izjave odavno niko i ne zove i ne pita.

Umalo da od silnih stručnjaka zaboravim na još jednog. On ovih dana obilazi Ameriku. Uz pomoć stručnjaka koji su već tamo. Program – razmjena studenata uz mogućnost stručnog usavršavanja. Uredno nas obavještava o tome gdje se nalazi, ilustrujući sve i fotografijama. U tome je stručnjak, mora se priznati.
I tako. Neko se rodi stručan, neko to vremenom postane, neko nikad – iako se trudi.

Koštaju nas stručnjaci i tek će. Dok se jednom ne podvuče crta. I napravi račun. Cijenu stručnjaka odavno plaćamo. Krajnje je vrijeme da zaključa kasa.

Snaći će se stručnjaci. Oni se uvijek snađu. Pa zato su stručnjaci.