PRESKOČENI SAT

Kažete da jeste. Pa, naravno da jeste. Ko još želi da kasni sat vremena za ostalima u ovim politički turbulentnim i komplikovanim vremenima? A pitate li se šta se desilo u ovom preskočenom satu koji se zapravo nije ni dogodio?

E, baš u tom satu desilo se puno toga. Zapravo, možda to niste ni primijetili, ali su sate, minute i sekunde neki počeli da pomjeraju još prije predviđenog vremena. Odlučili su da počnu s pomjeranjem ranije kako bi stigli one koji su odavno ispred vremena. I tako traje ta potjera i trka s vremenom danima. Iz minuta u minut, jahači, hvatači i lovci na minute i sate, koji im uporno izmiču, ne mogu ih nikako stići na svim mogućim kartama i prelazima dok prate kretanje Milorada Dodika i rukovodstva Srpske.

Viđen je, sletio je, uzletio je, trenutno je u vazduhu, prizemljio se, opet je poletio. Tek što je stigao, opet je otišao. Nikako da ga stignu lovci na preskočene minute i sate. Kada su shvatili da u ovoj trci s vremenom stalno kasne, odlučili su se na novi korak. Čim se smrkne, aktiviraće, smislili su, sve svoje lovce i odaslaće u sitne noćne sate poziv u pomoć Interpolu. Duboko uvjereni da su u ovoj trci s vremenom stigli preskočeni sat.

Ali opet kašnjenje. Kasno su pročitali – ili možda i nisu – član TRI. U njemu jasno piše, a i vrijeme u proteklih sto godina svjedoči da još niko nije progonjen od tog istog Interpola politički i vjerski. Bude li, biće to presedan svoje vrste. Opet ih je vrijeme preskočilo, moglo bi se reći i zaskočilo.

Dok smišljaju kako stići preskočeni sat koji im uporno izmiče, tako sve više od nemoći vraćaju godine pa prizivaju i davno kupljenu i prodanu vilu na Dedinju. Odavno ispričanu priču, ali više nego pogodnu u ovom momentu. Sat koji izmiče mora se stići. Po cijenu svega.

Za to vrijeme i dalje im je taj sat što ide ispred – nedostižan. Već se gube u vremenskim zonama, prateći ga. A on vam je, poštovani čitaoci, baš kada vam se učini da je u nekoj vremenskoj zoni dva sata unazad, već sutra dva sata unaprijed. Federalni mediji ozbiljno su se u ovoj trci zadali. Angažovane su sve raspoložive snage. Preskočeni sat ipak ne stižu.

Pitate se i dalje šta se događa u satu koji se nije dogodio? Ja se iskreno nadam da u njemu ostaje sve ono što treba da nas preskoči. U njemu ostaje ono što se neće desiti. I ono što nije ni trebalo da se desi.

Zato su oni koji su toga svjesni već odavno sat unaprijed. U satu koji se nikada neće desiti ostaju zle namjere svih koji žele da, sa svih mogućih geografskih karata koje danima prate gledajući kako granice prelaze i u zemlje ulaze i izlaze oni čije postojanje mrze, nestane u kartu ucrtana Republika Srpska.

U satu koji je preskočen ostaju bezidejni lideri političkih partija koje na izborima godinama gube jer u ponudi imaju samo sate koji idu isključivo unazad. Iskreno se nadam da će u satu koji je preskočen, u satu koji se nije desio, ostati lažne patriote i lažni tapšači po ramenu koji u svoj ovoj za sve mučnoj situaciji vide samo sate u kojima će njihovi mutni poslovi cvjetati i dalje.

Njihovi satovi odavno su usklađeni sa svima. Po potrebi, isključivo ličnoj. U preskočenom satu, nadam se, ostaju i u Sarajevu obučene maskirne majice s grbom države koja je ovih dana pokazala svoj potpuni besmisao, nesposobnost i nemogućnost da sprovede išta da dokaže da je funkcionalna.

Neki umovi su mračni i pomjereni, i tu pomjeranje satova ne pomaže. Rekoh vam, neki sati su bespovratno preskočeni i izgubljeni. Neki idu ispred vremena. Žure, a kazaljke se okreću velikom brzinom. Nedostižnom.

Poznajem ljude koji iz principa ne žele da pomjeraju satove, uprkos činjenici da velika većina to po zadatom uputstvu radi.

A jeste li se zapitali – šta ako odlučimo da ne slušamo? Da kada svi pomjere sat, mi ostanemo u ovom našem? Pa neka idu ovi koji žele sat unaprijed, a ovi drugi neka se i dalje sudaraju u ovom satu koji se nije ni desio. U satu koji je nepovratno izgubljen.

Jeste li razmislili?

Koliko je kod vas sati?

Tako sam i mislila. I ja mislim da je vrijeme.

Neko mora ugasiti alarm. A to može samo ako se probudi. Ko ga ne bude čuo – prespavaće. I zakasniti. I ostati u satu koji su oni koji čuju alarm preskočili.

Možda se baš od njih računa neko potpuno novo vrijeme.