PREKARDAŠILO

Ne vjerujem cijenjeni sude da dobro poznaješ ljude.

Ne vjerujem cijenjena glavo da si i učila pravo, da svakom sudiš pošteno.

Šta kažete, da stihovi ove pjesme ne idu ovako. Znam da ne idu ali kako još kaže ta pjesma, koju sam namjerno prekrojila PREKARDAŠILO je . Prekardašilo je kada su počeli da gaze mojom i vašom njivom, da otimaju šljivike, livade, potoke, rijeke i šume.

I tada smo lijepo rekli, baš kao u ovoj pjesmi o bagrenju:

Polako komšije, ne može samo da se uđe, da se ruši tuđe.

Al' ćud je ćud.

I baš kao u pjesmi o bagrenju, prvi smo da bude sve po zakonu. Ali zakonu koji postoji. Ali sud je sud, a ćud je ćud. Pa ta ćud ovdje sudi jer neko radi po zakonu.

Po zakonu Republike čiji je Predsjednik. Ta ćud treba da presudi za djelo koje ne postoji, čovjeku koji je poštovao zakon svoje zemlje. Ta ćud će da presudi i čovjeku koji je po zakonu objavio ono što je Predsjednik potpisao. Sve po zakonu.

Ne vjerujem, cijenjena glavo. da vaši paragrafi sude isto i đavolu i đakonu.

Zato vam i kažem, prekardašilo je.

Ali, sigurna sam cijenjena glavo, baš kao u pjesmi, i ako se pitaš šta bi sada bilo kada bi se ponovi zbilo – isto bi bilo. I ne bi bilo kajanja, baš kao što ga nema ni sada. Jer sve ovo zbog čega sudiš, cijenjena glavo, kod nas je red.

Red da se poštuje zakon. Zakon koju čuva one koji su birali onog koji ga potpisuje.

Ali ne zna cijenjena glava za red. Zna samo za jed. A jed nije dobra. Ni za vjeru ni za nevjeru. Ni za ćuka ni za vuka.

Prekardašilo je. Znaš li, cijenjena glavo, šta to znači?

Nije to ova pjesma koju sam sa namjerom izmijenila baš objasnila. Pa evo ja ću da pojednostavim. Prekardašiti znači preći svaku normalnu granicu u nečemu.

A pređena je ta granica. Odavno.

I nismo tek tako rekli da granica postoji. I u riječima i u djelima. I na papiru i u glavi. Sve ima svoje granice. Zato, cijenjeni sude, iz svega do sada zaključujem da baš i ne poznaješ ljude. Opet sam morala ove stihove da prilagodim.

Jer ja poštujem vlast. A, trebalo bi da je svi poštuju. Ne moraju da je vole. Jer biće ta vlast jednom neko drugi koju će da vole ovi što ne vole i ne poštuju ovu.

Pa kad udari led i kad se bagrenje počne lomiti, otimati njive i livade kome će i kakvu pjesmu pjevati. I na kom jeziku. Jer na sastanke na koje su oni išli više neće dolaziti oni, znaju oni koji, čiji je službeni jezik engleski.

Znaju i oni da su prekardašili. I onda kada od izabranog predsjednika traže da se povuče, dok svog prvog zaboravljaju. Prekardašili su. Ali, ponoviću, čast je čast.

A čast je, da podsjetim, dostojanstvo koje se zasniva na etičkim načelima.

I nije dostojanstveno pozivati ljude da ne idu na miting na kojem žele da brane čast Republike Srpske. Čast institucije Predsjednika.

Dostojanstveno je ne doći, ako ne želiš. Ali zašto ti smeta onaj ko želi?

I samo ti nemoj spasavati nas od nas. Znamo svi kako to radiš. Da, baš ti.

Zato kažem. Prekardašilo je.

Jer kad se lomi bagrenje, nekog će vjetar oduvati .

I biće uvijek leda koji se prospe pred žetvu. I suše i zlotovora.

Ali biće i časti i reda. I biće i srijeda.

Ove srijede sve se završava i sve počinje.

Jer, prekardašilo je.