Nije svačije kroz selo pjevati - a tek šaptati

Svako ima pravo na mišljenje požuriće mnogi čitaoci ovih redova da izgovore prije nego su i stigli do kraja ovog reda. E, tu sam vas čekala. 

Ima svako pravo na svoje mišljenje - ali ne treba baš svakog o svemu za mišljenje pitati. A sve je počelo ovako…

Sve je pošlo naopako onog dana kada su pjevačice umjesto da pjevaju počele da se bave politikom, kada su političari umjesto da se bave politikom počeli da pjevaju, kada su glumci umjesto da glume postali voditelji, kada su novinari umjesto da istražuju počeli da glume da su istraživači, kada su svi željni malo više pažnje počeli da na sve načine da traže istu – a nije svaka pažnja dobra pažnja.

Zato, ja sada molim za pažnju, nisu nama krivi baš uvijek ni pjevačice ni pjevači. Vrlo su opasni šaptači. Oni su svuda oko nas. I oko vas. Njih niko uglavnom javno ne pita za mišljenje. Zato su posebno opasni. I za one kojima šapuću, a najviše za one o kojima šapuću. Nisu to sufleri. To su baš šaptači.

Oni se kreću tiho, nekad i gmižu, šunjaju se. Prirodno stanište su im fotelje, kabineti, stranačke prostorije i vlasti i opozicije, ambasade, razne kancelarije privatnih i državnih preduzeća, nevladine organizacije, redakcije, recepcije… nastavite niz. Znate vi za još – sigurna sam. 

Šaptači znaju sve o svakome, zapravo oni misle da znaju, a malo i dodaju pa kad na to sve dođe i do buke u tom komunikacijsko šaptačkom kanalu zamislite samo šta uđe u uho koje je označeno kao cilj šaptaču. A mali šaptači tipuju na uši krupnih zvjerki.

Šaptač tome i služi. Da ubaci bubu u uho i to uglavnom onu smrdljivu bubu štetočinu. Šaptač šapće za svoju korist i korist onog koji mu je šapnuo šta treba da šapće velikom uhu.

Šaptači su opasni, zapamtite. Jer da se skupimo svi i povičemo na sav glas ta vika ne može nadjačati šapat šaptača po službenoj dužnosti.

Šaptač šapne i ide dalje. Ostavlja štetu. Zbog nekih šaptača padale su ostavke, padale su vlade, pisane su optužnice i presude, kucale se liste - nekom crne nekom bijele. Znam da ste se upravo sjetili bar jednog. A vi ste se gospodine i prepoznali da ste šaptač. Šapnite mi. Čekam.

Dok čekam - vratimo se na početak. Nije zamjeriti nekoj pjevačici što ne zna ništa o politici, nego su je pitali. Nije zamjeriti ni nekom poltiičaru što ne zna pjevati, on vidi da pjevaju neki što znaju pa misli da može i on. Ni od jednih ni drugih ne boli glava – samo uši.

A uši moramo čuvati – ne od falš tonova i političko skaradnih estradnih izjava.

Nego od šaptača.  Jedna buba upravo je ubačena nekome u uho.

A, nije pristojno šaptati.