NEKOM GODI, A NEKOM NE GODI

Nekom godi, a nekom ne godi – tako je u namjenskoj i najnovijoj pjesmi opjevan izlazak bivšeg ministra bezbjednosti BiH i lidera DNS-a Nenada Nešića iz pritvora, u kojem je proveo skoro 5 mjeseci. Stihovi su otpjevani na slavlju koje je priređeno da se proslavi njegova sloboda – i to sve sa tortom u njegovom liku i tri prsta koja je često dizao u Sarajevu u namjeri da bode oči onima kome ta tri prsta smetaju. U pjesmi ipak autor stihova nije objasnio „kome godi, a kome ne godi što je Nešić sada na slobodi“, a nije ni Nešić.

Bar ne još. Nije objasnio ni kome je bila upućena pjesma kada je onomad pjevao „Svaka bi fukara da ubije vuka“ – zapravo, kad se malo bolje prisjetim, i jeste – on je, kaže, bio vuk. I to mu je tada bila omiljena pjesma.

Za vrijeme njegovog boravka u pritvoru – iz njegove partije i njegovog bliskog okruženja širile su se informacije i dezinformacije ko je kriv što Nešić nije na slobodi. Neki su se, kažu oni malo bolje upućeni, spremali i da izađu u javnost i kažu ko je i zašto „smjestio“ Nenadu Nešiću. Neki su ih i tome savjetovali. U javnost su sporadično izlazili i neki tekstovi u kojima se analiziralo ko se od vladajućih i koliko puta oglasio da ga podržava ili ne podržava, ko je ćutao, a ko je pjevao. A pjevao je i on svojevremeno drugima. Snimci postoje.

O svemu što mu se u papirima stavlja na teret možda će da sudi sud. I to onaj vanustavni. Poznavaoci prilika kažu – teško da će do tog procesa i doći. No, niko nije kriv dok mu se krivica ne dokaže. I ima pravo da se brani. A način odbrane svako bira. Neko prizna, neko nikad ne prizna, neko uvijek tvrdi da mu je sve neko drugi napakovao – i to zato jer zbog nečega smeta. Zato se s nestrpljenjem očekuje druga strofa ovog hita „Nekom godi, a nekom ne godi“. Tekstopisci se vjerovatno utrkuju. Dok se to ne desi, svekolika javnost nagađa, dodaje i oduzima. Dok se to ne desi – preslušavajte stare pjesme.

Nekom je godilo, a nekom i nije, ono što je napisano u novom starom non pejperu. Tekst non pejper pjesme pisao se na stranim jezicima – pa je malo prepjevan i preveden, pa nam je stigao s one strane Drine. Vukao je malo i na francusku šansonu. Ali Srbi i Francuzi su valjda odvajkada prijatelji. Pa što i da ne zapjevaju ponekad. Samo što nekad godi, a nekad i ne godi.

Mogla se ova „Nekom godi, a nekom ne godi“ zapjevati i u Dejtonu. Samo što poslije govora koji su se tamo čuli sarajevskoj čaršiji – medijskoj i političkoj – nije baš bilo do pjesme. Ako ćete pravo, baš im nije godilo.

A kako i da im godi kada je u Dejtonu rečeno jasno i glasno da se ploča, ili ako hoćete pjesma, mijenja. Rečeno je da dolaze nova vremena, da je Amerika voljna da sluša i poštuje dogovore, da mijenja svoju politiku prema onome što se još zove BiH – da žele da pomognu, ali i ne da se miješaju u unutrašnje probleme i nameću svoje odluke. E to, poštovani čitaoci, nekom godi, a nekom i ne godi. Kome godi, a kome ne godi jasno je – i ne čeka se tumačenje kao u slučaju sa početka ove moje današnje priče.

Svi dobro znamo i kome godi, a kome i ne godi što je progonjeno i lažno optuženo rukovodstvo Srpske na slobodi.

Rado bi ih Šmit i ekipa okupljena oko njega vidjeli iza rešetaka – ali to im nikako ne polazi za rukom, uprkos svim naporima, pakovanjima. Ali i onaj ko pakuje, na kraju biva raspakovan. I to baš ne godi, ali nekom i godi.

Da nekom godi, a nekom i ne godi govor Milorada Dodika održan u Skupštini i to smo vidjeli. Opozicija nije ni došla – valjda nekako mora da ugodi pjesmom onima što su se naljutili jer su podržali VETO. Mada, bolje da su bili.

Čuli bi dosta pametnih stvari. I to o Srpskoj, kojoj, kažu, misle i žele najbolje.

Šta da vam kažem na kraju osim da je hit mjeseca maja – NEKOM GODI, A NEKOM I NE GODI.

Ko pjeva zlo ne misli. To svi znamo, kao i to ko najglasnije pjeva – a i kome ta pjesma godi, a kome ne godi. Znamo i ko falšira i ko diriguje.

Uvijek je najvažnija intonacija. Ako nju promašite – džaba vam pjesma.
A i nije svačije – pjevati.