IZBOR

Izbor predstavlja postupak u kome neko biće može da bira neku od različitih stvari. Jednostavni izbori mogu uključivati šta da jedete za doručak i večeru ili šta da obučete na posao ili na neki važan događaj. To su vam oni mali životni izbori koji imaju relativno mali uticaj na život ljudi oko vas ili birača u cjelini. E, oni malo složeniji izbori mogu uključivati, na primjer, za koga kandidata glasati na izborima. E, to su izbori zasnovani na višestrukim uticajima i oni imaju velike posljedice.

Sloboda izbora se generalno njeguje, dok strogo ograničen ili vještački ograničen izbor može dovesti do neprijatnosti pri izboru, a možda i do nezadovoljavajućeg ishoda. Tako nekako to kažu i objašnjavaju definicije i literatura. Ja ću sad o izborima koje literatura i definicije ne mogu baš logično da objasne.

Nema većeg licemjerja od pozivanja na demokratiju onda kada je danima, mjesecima i godinama gazite - ko god da ste i u čije god da ime pričate. Nema veće manipulacije od raspisivanja izbora ne zato što to traži narod, već zato što su stranci tako odlučili. Piše li to gdje u knjigama? Ako pronađete, odmah mi javite. Domaći izvođači radova koje naručuju stranci sad klimaju glavom - vjerujem da su oni pronašli gdje to piše.

Raspisao je CIK, svi znamo vanredne izbore za predsjednika Republike Srpske. Stiglo je i pojašnjenje da nisu pretjerano uzbuđeni ako u Republici Srpskoj niko ne izađe na izbore jer ima ko bi iz Federacije da bude predsjednik Srpske. E, to vam, gospodo, nisu izbori. To je obična farsa. A u farsu se ozbiljni ljudi ne upuštaju. Pa čak su i neki koje smatram vrlo neozbiljnim to primijetili i poručili da ih takvi izbori ne interesuju, pa se zbog toga i sa rodbinom posvađali. U pitanju je jedan tetak, da ne bude zabune. Koji rodbinu ne može napustiti, ali partiju, po svemu sudeći, može.

Vladajuća koalicija u glas je poručila da na vanrednim izborima ne žele da učestvuju, pa šta god da bude. I ne treba. Pravno je ovo nasilje koje se ovdje mjesecima pokušava prodati kao „demokratski proces“. Zašto je do svega došlo i da li se moglo izbjeći dalo bi se diskutovati.

Snaga Republike Srpske nije u fotelji. Snaga Republike Srpske je u narodu. A narod je na izborima rekao svoje. I reći će na referendumu. Pa kako narod kaže. Narod nije zaboravio kako je došlo do „potrebe“ za raspisivanjem vanrednih izbora. Nije zaboravio montirani proces, političko suđenje, nije narod zaboravio ni čudne kalkulacije i poteze koje nije mogao objasniti sebi. Baš zato neka narod kaže svoje. Na referendumu, pa na izborima i to kad im je vrijeme. Onim redovnim. Kad institucije Srpske kažu da im je vrijeme, a ne kada to odluči ekspozitura stranog protektora koji nema legitimitet.

Jer i ptici na grani je jasno da se na vanrednim izborima ne traži nikakva volja naroda, već samo potvrda scenarija napisanog daleko od Banjaluke i Republike Srpske. Jer kad izbori dolaze iz kafanskih dogovora ambasadora i lokalnih ađutanata teško da je to demokratija. To je pokušaj disciplinovanja Srpske.

Ali ne vide to baš svi tako. Dio opozicije - ako se opozicijom može nazvati -trlja ruke, uvjeren da im se otvaraju vrata za povratak na vlast, kad već ne mogu redovnim putem. Kad ne može normalno onda mora vanredno. Uzdaju se uvijek u namještene utakmice, jer odavno šuruju sa sudijama koji ispod sudijskog dresa nose njihove boje.

Svako neka bira po savjesti. To je IZBOR. Možeš uvijek birati između kukavičluka, poslušnosti, slušanja naređenja i klanjanja pred stranim tutorima. A možeš i drugačije. Jer nije ni svaki IZBOR dostojan biranja.

Pa neka se svako zabavlja svojim fantazijama o pobjedi bez protivnika. Jer kad politika postane fikcija, kao u njihovim glavama izbori nisu ni potrebni. Dovoljna je mašta.

A ,Republika Srpska nije fikcija. I ima ko da je brani. U institucijama. Ne pod pritiskom, nego iz uvjerenja. To je jedini izbor koji vrijedi.

Da ne zaboravim još jedan IZBOR. Stiže nova vlada. Danima su se konsultovali, ali spisak je već odavno poznat. Biće tu iznenađenja, vjerovatno i razočarenja. Dugačak se red uhvatio.

Ima tu svega. Ima tu pravih legendi i onih koji će u legendu ući svakako i to kad postanu ministri. Svi će, kaže mandatar, među narod.

Sve nam se valjda i dešava jer su se političari od naroda odrodili. Ali uvijek ga se sjete. Pred IZBORE.

Zna narod izabrati. I opet će. Zna narod i kad treba birati i izabrati. I kad treba reći DA, a kad NE. I kome. Može narod i da pogriješi. Al’ sve što radi sebi će. Baš kao i političari.

Zato je važan IZBOR.

Pa, vidimo se na izborima. Kad im bude vrijeme.