GRANICA (NE) POSTOJI

Granica je, u najširem smislu, crta koja nešto omeđuje. U užem smislu, granica je crta koja omeđuje teritoriju neke države. U političkoj geografiji, granica je izraz za liniju koja razdvaja dvije države, oblasti, teritorije, regije.

U našoj svakodnevici, poštovani čitaoci, mnogi su na granici strpljenja. I to zbog granice. Za granice za koje su oni što danima neprestano motre na njih, prateći svaki korak rukovodstva Srpske, ispostavilo se da baš i nisu tako jasno omeđene kako su ovi sa velikim dvogledima zamislili u svojim glavama. Čini se da je upravo iz tog razloga granica strpljenja graničnih dojavljivača na izmaku. I dalje se čude, a ne bi trebalo. Jer granice su takve upravo zato što su neke druge odavno pređene i preskočene.

Da te granice odavno nisu prešli bez najave i pod okriljem najtamnijih noći strane diplomate i oni koji se tako predstavljaju, ne bi se danas ni pričalo o granicama i onima koji ih prelaze ili ne prelaze. Da granica pravnog i pravosudnog bezobrazluka davno nije pređena, svega što se dešava ne bi ni bilo.

Tome što neke granice ne postoje i nikada neće ni postojati, najviše se čude baš oni koji bi granice zakona silom prekrajali, rušili Dejton i sve što u njemu piše. Prerano su se, očito, novim političkim koalicijama obradovali neki koji su svojim ponašanjem i političkim djelovanjem davno prešli sve moguće granice, pa ih je iz zanosa trgnula poruka Dragana Čovića, kojeg su prigrlili kao nikog do sada, da to baš sve neće moći tako.

Jer sve ima svoje granice. A što se tiče izbornog zakona, neke se moraju znati. Neki će tako na ministarske fotelje još sačekati. Iako u borbi za iste granice nemaju.

Ima još nekih granica koje nisu tako čvrsto utvrđene kako se mislilo, pa su tako "prvi susjedi" poručili da im na um ne pada da uvode bilo kakve sankcije ili granice izabranom predsjedniku Srpske. E, nakon takve poruke, politička i medijska granica s one strane entitetske linije strpljenja dostigla je istorijski maksimum. Šok za šokom.

Iako budno prate sve kopnene i vodene granične prelaze, vazdušne rute i putanje, Dodik i Stevandić uredno su se pojavili u Beogradu, na Lazarevu subotu, rame uz rame s Vučićem, odakle su poručili da ne daju ni Srpsku ni Srbiju. Da dodatno nervira medijske i političke graničare, Dodik ih na društvenoj mreži IKS uredno i redovno, kada se sa svojih puteršestvija vrati, obavještava da je stigao. Sa sada već tradicionalnom porukom — STIGAO SAM.

Neki bi rekli, pa ima li taj čovjek granice? E, pa zavisi na koje mislite. Neke, jasno je, za njega ne postoje. Neke druge se ne prelaze. Neke, krvlju ucrtane, se brane. Neke granice su odavno prešli drugi, pa ne treba da se čude zašto ih prelazi i on.

Zapravo, možda bi svi trebalo da se vrate u svoje granice. Pa sve ispočetka. Da svako prizna gdje je prvi granicu prešao i pretjerao, pa da vidimo gdje smo.

Sad se pitate: "Pa dobro, postoji li granica ili ne postoji? Nisam sigurna da mogu dati odgovor na to pitanje sve dok postoje ove nevidljive. Kojima se ne zna granica.

Sigurno znam da ne postoji granica bezobrazluku i bahatosti pojedinih funkcionera, načelnika, gradonačelnika, direktora javnih preduzeća, nekih ministara i njihovih pomoćnika i savjetnika. Nemaju granice, a moralo bi ih biti.

Zato vam i kažem, kada bi se svi vratili u svoje granice i kada granicu beskrupuloznosti i bahatosti ne bi gazili svojim divovskim apetitima koji ne jenjavaju, možda bi se sve moglo vratiti na fabrička podešavanja.

Do tada - igre bez granica. Za jedne granica postoji, za druge ne. Svima, da se ne lažemo, nekad zatrebaju baš takvi granični prelazi. Nekima za sitan ćar, a onim drugima za milionski.

Moglo bi se tako satima i danima o granicama. Onim na kartama, onim u glavama, onim koje su davno pređene i onim nad kojima niko nema kontrolu.

Onu jednu, koja nije smjela da se pređe, znam sigurno, nagazio je Šmit.

Odatle zapravo i kreće priča o svim ostalim. Ali kako mu je glavni mentor prešao granicu i otišao, sve je tiši.

O tome koliko je taj mentor prešao granicu pisaće istorija, možda ne ova naša, nego i američka, jer se, kao što vidite, svaki dan tamo piše jedna potpuno nova. Šta da vam kažem na kraju osim da pazite na granice.

Granica (ne) postoji. Zagradu brišite i pišite po potrebi. Rampe odavno ne rade.