DIPLOMIRANI FOTELJAŠI

Znanje je moć, rekao je tako veliki filozof. E, bome je kod nas i neznanje. Moć se baš i ne mjeri uvijek znanjem i diplomom. I to onom diplomom što se uramljena sija na zidu direktorskih i ministarskih kabineta, sa pozlaćenim slovima i sve pečatom koji, nažalost, u nekim slučajevima ne garantuje ništa osim podobnosti.

To su vam, poštovani čitaoci, diplomirani foteljaši. Okrenite se oko sebe. Svuda su oko vas. Diploma je kod nas, nažalost, prestala biti dokaz truda i sposobnosti zbog diplomiranih foteljaša. Nekima je – znate i vi dobro kojima – ta diploma, na brzinu i na sumnjiv način stečena, postala ukras, statusni simbol, sigurna ulaznica za stranačke liste i udobne fotelje. One podobne.

Šta je sa sposobnima, pitate.

E, pa oni i dalje vrijedno uče, rade, pokušavaju, čekaju priliku.

I dok ti sposobni strpljivo čekaju, podobni su već odavno, u rekordnom roku i prije svakog razumnog roka, završili fakultete, mastere, doktorate, magisterije, poslove, i ono što im je najvažnije – završili su sebi i funkcije. Dok jedni strpljivo čekaju da na ispitima briljiraju znanjem, ovi što ne čekaju ni časa briljiraju u plaćanju gotovinom i dobrim vezama – i ovdje, i tamo preko, i gdje god da se pojave. Diplome se stiču u kafanama i raznim ćumezima.

Izlaze oni i na ispite na kojima im profesori po direktivi "izađu u susret", jer svako ima nekog svog da pripazi "onog jednog mog". Kadrovi i funkcioneri zato nam i izgledaju kao da su na funkcije zalutali. A slabo ko danas više i pita za znanje. Pa tako svako može biti sve.

Šta je sporno? – odgovaraju horski u raznim komisijama za prijem i bodovanje na rang-listama – "pa čovjek/žena ima diplomu."

E, što se mene tiče, poštenije je onda biti srednjoškolac nego sumnjivi diplomac. Pod uslovom da je bar srednja bila redovna i legalna. Poštenije je prema onima što su godinama gubili vid učeći i što su im trnula leđa dok su, pogrbljeni na stolicama, čitali skripte i debele knjige, da na ispit izađu puni znanja. Da se ne brukaju. A ovi što su brzinom munje noćne, večernje i pačije škole završavali za raznim kafanskim stolovima i plaćali u kešu – oni vam za bruku ne znaju. Znaju samo za funkcije za koje se laktaju i tuku, dok mlate tim sumnjivim diplomama i gađaju se titulama za koje i ne znaju šta znače.

Oni su vam sposobni za sve.

Diplomirane sveznalice. Masteri foteljaši.

I svi mogu biti sve. Ali prepoznaćete ih. Uvijek se takvi prepoznaju.

Po nespretnim govorima na sjednicama vlade i skupštine, po zamuckivanju na svakoj malo složenijoj rečenici, po stranim riječima koje izvrću i prevrću da im se djeca u vrtiću smiju. I svi hrane taj sistem. I vlast i opozicija. Jer ima ih u svim redovima. I svi drže lekcije. Ne one naučene, nego preskočene.

U preduzećima i raznim ustanovama nam sjede "menadžeri" kojima je tablica množenja izazov. I dok opozicija pjeni o takvima koje prepoznaje u vladajućim, istovremeno se ne libi da na svoje liste, i gdje god stigne, i sama ubaci svoje "akademski dokazano stručne" sa diplomama stečenim baš na isti način.

Obrazovan čovjek pita, kritikuje, traži objašnjenja. Podoban samo klima. Jer te preskočene lekcije vode do diplome diplomiranog foteljaša, odakle se još brže napreduje. Oni ne mjere znanje pročitanim knjigama, nego vezama. Stručnost ne mjere iskustvom, nego brojem pečata na sumnjivo stečenim papirima kojim mlate. Ti i takvi diplomirani foteljaši danas upravljaju tenderima, šunjaju se po ministarstvima i mlate narodnim parama. Upropaštavaju preduzeća, medije, sve čega se dohvate u neznanju – jer nisu ni naučili u večernjoj školi kako se radi kako treba – ali naučili su da mogu sve i da su za sve sposobni. Diplomirali čistom desetkom.

Kolega sa fakulteta nemaju, pa se i ne stide, jer ih ne mogu sresti. Za neke je, da vam iskreno kažem, što su na taj način stekli silna zvanja i titule – prava sreća po nas da su na funkcijama, i da svoje profesorske i doktorske bravure bar ne prenose đacima i studentima. Ovako će samo upropastiti još po koje preduzeće u nizu, ali neće obmanuti onog ko je došao da uči i sluša i vjeruje da je samo istinsko i pravo znanje moć, i da će to znanje sa katedre i čuti.

Ipak, sigurna sam da ima nade. Da će pogaziti mladi, pametni, pošteni i obrazovani ove diplome sa buvljaka. I da neće partijska knjižica – i ovih i onih – biti vrjednija od diplome, one prave, znanjem stečene.

Možda su ovi naši ili njihovi "diplomirani foteljaši" sada sigurni u svojim kožnim i tapaciranim foteljama, ali neće to tako dovijeka.

Doći će i oni na red. Kada se jednom uvede red. Jer i stranačka knjižica ima rok trajanja. A valjda će se nekad podvući crta i prebrojati ko je šta i kako radio, a ne ko je sa diplomom foteljaša kome i koliko puta klimnuo glavom.

Tada će, nadam se, fotelje diplomiranih foteljaša ostati prazne, a njihove diplome neće vrijediti pišljiva boba. Osim, iskreno vjerujem, kao dokaz kada ih pravda bude stigla, pa da ih okače na zatvorski zid – sve sa cimerom koji im je diplomu prodao.

U tom univerzumu na cijeni će biti ono što se ne kupuje, a to su rad, znanje i obraz. Jer kad proradi pravda i život, a ne partijski spisak, čekaće ih ispit – kako preživjeti bez fotelje. Jer osim sjediti u njoj, drugo i ne znaju.

Jednom, kada se ispod diplomiranih foteljaša izvuče fotelja, ostaje im samo ono što imaju – veliko neznanje. Diplome, nažalost, mogu da se kupe, fotelje da se podijele, ali rad i znanje nikad nisu na rasprodaji.

Diplomiranim foteljašima, jednom kad se fotelja izmakne ispod zadnjice, pa kad dobro tresnu – shvatiće da im ta diploma foteljaša vrijedi taman toliko da tu zadnjicu njom i obrišu.

Svaki mandat ima kraj – sramota im traje cijeli život.

Pa, neka je sa srećom ova nova akademska godina!