Cirkusanti, žongleri i dreseri lavova

Pomenuo je ovih dana jedan ovdašnji i ne baš perspektivan političar CIRKUS. Pa se odvažio da u toj njegovoj cirkuskoj šatri, u kojoj se dok izvodi svoje amaterske cirkusantske tačke i guta dječiji šampanjac diveći se potajno gutačima noževa i vatre, dodijeli uloge svojim političkim protivnicima. Sarkazam mu nikada nije išao, a humor još manje. Pitate o kome se radi? Pa kad ste već navalili da vam kažem neko ime, eto neka bude Borislav. 

To mu u ovoj cirkuskoj šatri koju priziva može biti umjetničko ime. Ima pravo u jednoj stvari ovaj naš cirkusant - svi smo mi u velikom političkom cirkusu. A, kako radi neuvježbani cirkus, to on sam najbolje zna iz iskustva koje nosi iz svoje partije u kojoj je ostao i bez tačke. Izbacio ga sa repertoara jedan mladi žongler koji je publici posebno drag i smiješan jer mu se svaki put te loptice kojima žonglira razlete po sceni i on ih skuplja i ponovo baca i kliče sam sebi se diveći, a sve više tih šarenih laža, pardon, loptica, pada na njegovu glavu. Ali on vidi samo reflektore i čuje samo aplauze. Zviždanje ne čuje, a možda bi trebalo. I on se divi gutačima vatre i fakirima - divi se lavovima i dreserima. Divi se profesionalcima na trapezu. Ali ništa od toga za sada.

Od klovna do nesigurnog žonglera mora se priznati brzo je avanzovao, ali i dalje ni blizu lavovima. Ima u ovom političkom cirkusu još cirkusanata.

Jedan se nedavno baš obrukao tačkom „radovanje starim tvitovima“.

Na sav glas se divio i pozdravljao neke stare tvitove i stavove misleći da su novi i publiku uzalud ubjeđivao da je tako, ali tačka mu je propala. I on je propao. Samo se pod otvorio. I sam je priznao – pogriješio sam.
Gori je od njega bio samo jedan cirkusant iz Hercegovine koji je to sve prespavao, pa nakon što se probudio ponovio tu propalu tviter-tačku da nije ni znao da je propala, ali nije mu prvi put. Publika uglavnom izlazi kad su njegove tačke.

Jednostavno je dosadan, a i često ne priča istinu. A publika ne voli laž. Pa ni u cirkusu. Za svo to vrijeme fakiri mirno sjede na ekserima. Nije im lako. Nije da ne bode i ne krvari, ali na licu im se ne vidi. Fakir vlada tijelom na način koji se protivi uobičajenom poznavanju prirodnih zakona i njihovom racionalnom tumačenju. Podnosi i bol i napor. Ima u cirkusu ovom našem političkom i te kako mudrih i vještih nastupa. Da im se diviš. Razni mađioničari iz dalekih i, ali i bliskih zemalja presjeku ih napola, a oni opet ostanu u komadu. Pokušavaju da učine da nestanu, ali oni se opet stvore. Kako im to uspijeva, ne znaju ti mađioničari koji misle da imaju čarobni štapić da ostvare šta su zamislili u političkom cirkusu. 

E, pa neke magije ne djeluju. Zato šalju dresere. One obučene u svjetskim cirkuskim školama. Da probaju da ukrote lava. Neko im je šapnuo, vjerovatno cirkusant, da je lav ranjen ili da lav spava, pa su požurili. Ali ništa od dresure i dalje. Lav je neukrotiv. Prate lavlje kretanje, cirkusanti su angažovani da snimaju svaki njegov pokret, šalju čak i dronove da lete iznad njega da nađu ugao u kojem je najranjiviji i najposlušniji. Ništa od te tačke. Ovaj lav se ne da ukrotiti i nema dresera koji je to uspio. A publika. Ona i dalje u političkom cirkusu čeka tu tačku. Da lav sluša dresera. Da skače kako mu se kaže. A lav neće. A dreseri pokušavaju i dalje... Za to vrijeme cirkusanti svojim tačkama zabavljaju široke narodne mase, padaju, preskaču svoju nogu, žongliraju, prave kolut naprijed pa dva unazad, propadaju, skaču...

Publika kliče i zviždi. Jedan zvuk nadjačava drugi. Sve dok u jednom trenutku ne nastupi muk i tišina.

Niste čuli šta se desilo? Lav je ponovo pojeo dresera. Cirkus odlazi. Za klovnove i cirkusante će posla uvijek biti. Fino vam kažem, morate da čitate, zar ne vidite da lijepo piše: NE DIRAJ LAVA.