Ministar Jočić: Pregovarao sa Legijom, kleo ga Šešelj, doživio nesreću

U dugoočekivanoj hit seriji "Sablja" među srpskim političarima pominje se i lik i djelo Dragana Jočića, koji je 2004. naslijedio fotelju ministra unutrašnjih poslova nakon Dušana Mihajlovića. Tokom svog ministarskog mandata ostao je upamćen po tome što se sastao sa Miloradom Ulemekom Legijom u noći kad se prvooptuženi za atentat na Đinđića predao, što je kasnije u više navrata opravdavao. Osim toga, javnost pamti i da je napustio politiku nakon teške saobraćajne nesreće 2008. u kojoj je ostao paralizovan.

O nekadašnjem ministru unutrašnjih poslova Draganu Jočiću se, kako je Vreme pisalo 2007. godine, malo znalo.

Završio je Pravni fakultet i radio kao advokat, a bio je i jedan od osnivača i od 1999. i potpredsjednik DSS. Kako dalje piše Vreme, Joćić je bio, sem toga, i potpredsjednik Skupštine Beograda u vrijeme Radmile Hrustanović, ali ga se i ona slabo sjeća jer nije svraćao na posao.

„Za ove tri godine nisam imala pomoć i podršku gospodina Jočića. Moji pokušaji da zakažem neke sastanke sa njim završavali su se neuspjehom, jer se on opredijelio za drugu vrstu posla“, rekla je Hrustanović obrazlažući smjenu Jočića sa te funkcije u junu 2003. godine.

Jočić je na mjesto ministra unutrašnjih poslova došao u martu 2004. godine, skoro godinu dana od atentata na premijera Đinđića. Odmah po dolasku na tu funkciju susreo se sa nizom neprilika.

Kako dalje piše Vreme, Dragan Jočić se sastao sa Miloradom Ulemekom Legijom u noći kad se prvooptuženi za atentat na Đinđića predao.

Jočić je tad, umjesto da naredi da se Ulemek sprovede u zatvor i o tome obavijesti sud, izabrao da u društvu Radeta Bulatovića i tadašnjeg načelnika javne bezbjednosti Miroslava Miloševića provede par sati sa Ulemekom u zgradi Ministarstva. Suočen sa optužbom da je time prekršio zakon koji eksplicitno zabranjuje kontakt sa optuženim bez odobrenja nadležnog suda, Jočić je odgovorio da se sa Legijom sreo „ne da bi uticao na optužnicu, već da predaja tog čovjeka, koji je bio državni neprijatelj broj jedan, ne bi izazvala nešto što može da poremeti bezbjednost države“ i da se te večeri razgovaralo „samo o tome da Ulemek što brže ode u zatvor“.

Kada je dvije godine kasnije, nakon višekratnog odbijanja, javnosti dostavljena službena bilješka sa pomenutog susreta za koju se osnovano sumnja da je falsifikat, Jočić je, u nedostatku gorućeg manastira, novinare pitao: „Da li je vama važnija službena bilješka ili to što je prvooptuženi za ubistvo prvog demokratskog premijera u zatvoru?“

Inače, nedugo pošto je postao ministar 2004. godine, Jočić je najavio da će policija ponovo pokrenuti istragu o atentatu na Đinđića što bi pravno bilo moguće jedino ako bi sud utvrdio da su osobe kojima se trenutno sudi za atentat nevine.

Zatim, kada su u sudnici počeli da se pojavljuju kršni mladići u majicama sa oznakama JSO-a, od kojih su neki bili aktivni pripadnici Žandarmerije, Jočić je našao za shodno da objasni: „To je ipak ratna jedinica, a njihov odnos bih shvatio kao odnos prema jedinici koja je nosila pijetet nesalomive jedinice, to je odnos potpune vezanosti i oduševljenja.“

Osuđen za obijanje kioska

Zanimljivo je da je Dragan Jočić 2004. godine, kao tad novopostavljeni ministar unutrašnjih poslova potvrdio da je 1981. osuđen na šestomjesečnu uslovnu kaznu zbog obijanja kioska u Beogradu. Kako je tad prenio B92, to karakterisao kao „dječački nestašluk“.

„To je bilo prije 25 godina i to je jedino što sam u životu loše uradio. Sve drugo je Dragan Jočić za koga kažu da je pošten čovjek. Jednostavno, ono što se desilo u novinama je puki senzacionalizam i potiče iz određenog kruga ljudi koji hoće da destabilizuju ovu zemlju u proteklih 5-6 godina“, rekao je tad Jočić.

Dalje, kako Vreme navodi 2007. godine, priča je malo komplikovanija.

Riječ nije bila o običnoj trafici, već o montažnoj samoposluzi kakve u to vrijeme (1981) nisu bile rijetke u Beogradu, a Jočić i njegovi drugari nisu odatle odnijeli samo cigarete (kao što se u novinskim tekstovima nagađalo) već i poveću količinu robe široke potrošnje. Sem toga, sa nepunom dvadeset jednom godinom, ministar nije bio ni tako mlad, i već je bio prešao starosnu granicu „mlađeg punoljetnika“ za koje zakon predviđa blaže kazne.

Bilo kako bilo, dobio je uslovnu kaznu, i kako krivično djelo nije ponovio, ona je u zakonskom roku brisana iz sudske evidencije, ali ne i iz policijske.

Saobraćajna nesreća

Kako je pisao B92 2008. godine, kao tadašnji ministar Dragan Jočić je sa vozačem pratiocem povrijeđen u saobraćajnoj nesreći kod Velike Plane, kad je u toku noći vozilo udarilo u psa, nakon čega je vozač izgubio kontrolu nad vozilom.

Vozilo je potom udarilo u ogradu koja razdvaja kolovozne trake i prevrnulo se.

Lider Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj nije imao lijepe riječi ja Jočića. Često je u razgovorima sa medijima znao reći da ga je stigla božja kazna i da je dobio šta je zaslužio (aludirajući na nesreću) zbog hapšenja i izručivanja srpskih heroja Hagu.

(Nova/Vreme)