Detalji presude Kecmanovićima: Masakr posljedica lošeg vaspitanja i primjera

Sopstvenu krivicu njega kao roditelja, Vladimir Kecmanović ne vidi, s obzirom na to da je na jednom od ročišta istakao da on nije kriv zbog djela koji je počinio njegov sin, već da je odgovornost na školi u kojoj je dječak-ubica, kako je rekao otac dječaka-ubice, provodio više vremena nego sa njim.

Advokat Stefan Radivojević, inače punomoćnik ranjene nastavnice Tatjane Stevanović, oglasio se za Kurir, kada se osvrnuo na pokušaj odbrane oca dječaka ubice, koji je krivicu svaljivao samo na školu, dok je sve vrijeme isticao da u djelu njegovog sina ne vidi svoju krivicu kao roditelja.

"Odgovornost roditelja je apsolutno dokazana. Mi nismo tužili školu, zato što nismo smatrali da u tom nekom djelu postoji odgovornost škole. Nastavnica kao osoba koja je radila u školi, nije htjela da tuži školu u kojoj je radila, s obzirom na to da je nesporno da je odgovornost za štetu koja je nastala na roditeljima“, rekao je punomoćnik Tatjane.

Prema njegovim riječima, gledajući sa ljudske strane, pretpostavlja da je to neprihvatanje odgovornosti upravo ta unutrašnja borba oca maloljetnog ubice.

"Pretpostavljam da se Vladimir Kecmanović svaki dan bori sa činjenicom da je dijete koje je odgajio i koje je njegova krv, učinio tako nešto. Međutim, sa druge strane, nesporno je da se to ne bi desilo da ga on nije vodio u streljanu i da mu oružje nije bilo dostupno. Ono što je to dijete uradilo ne bi mogao da uradi neko ko nije imao sposobnosti i znanja da to uradi“, dodao je advokat Radivojević i potom zaključio:

"Sa strane nas kao tužioca, mislim da cijelo društvo mora da ima u vidu da posljedice ne bi bile toliko tragične, da maloljetni ubica nije bio obučavan, da nije išao u streljanu, da nije imao toliko oružja u kući, i da je otac na pravi način čuvao to oružje. Pretpostavljam da Vladimir Kecmanović pokušava to da minimalizuje, ali u njegove unutrašnje porive ne možemo da ulazimo, ipak pretpostavljam da je jako teško živjeti sa tom spoznajom da je njegov sin uradio to što je uradio.“

Podsjetimo, pored presude kojom se roditelji dječaka-ubice obavezuju na isplatu od šest miliona i 900 hiljada dinara nastavnici istorije Tatjani Stevanović koju je njihov sin teško ranio u masakru, nije jedina odšteta koju moraju da plate. Naime, na osnovu prethodne dvije presude, Kecmanovići su dužni da isplate naknadu za nematerijalnu štetu, za pretrpljene duševne bolove usljed smrti bliskog lica porodicama žrtava još 344.100.000 dinara.

Ovim povodom, oglasio se i otac ubijene djevojčice Angeline, Anđelko Aćimović, objašnjavajući da li mu ovakve sudske odluke bilo šta znače.

"Sudske odluke su takve kakve su. Sud je procijenio pravilno sve zahtjeve tužilaca i mislim da ja uopšte ne bih komentarisao nikakve te finansijske stvari jer nama uopšte nije bio bitan taj finansijski efekat. Potpuno je nebitno da li će naplatiti i koliko. Važno je prosto da se oni na taj način kazne, jer je kod njih sve u životu bilo materijalno, zbog toga su i zapostavili dijete i zbog toga je nebrigom došlo do toga da od djeteta postane monstrum koji je tako nešto napravio“, kaže neutješni otac.

On se osvrnuo i na pitanje da li je na neki način zadovoljena pravda što se tiče napravljene štete.

"Nikakvog zadovoljenja pravde nema što se tiče nas porodica žrtava, to je apsolutno ništa. Izgubljeno dijete ničim ne možete da nadoknadite, nikakve presude ne mogu da vam budu satisfakcija i zadovoljenje pravde, tako da s te strane mi smo jednostavno svjesni zakona koji je trenutno, svjesni toga da jedno dijete, monstrum sa 13 godina apsolutno ne odgovara“, rekao je Aćimović.

Postoji šansa da Kecmanovići ne mogu isplatiti dug

Advokat Nemanja Milošević naglasio je da postoji realna mogućnost da dođe do toga da nema materijalnih sredstava da se svi namire.

"S obzirom da je ovo već treća presuda po redu i da možemo da očekujemo da se odluči o budućim stvarima u pravnim postupcima, postoji realna mogućnost da dođe do toga da nema materijalnih sredstava da se svi namire. To je mogućnost. Ne kažemo da će se to desiti. Međutim, ukoliko zaista ne bude realne imovine iz koje može da se naplati, neće biti ni mogućnosti namirenja povjerilaca. Sa druge strane, imamo trenutno važeću odluku Višeg suda u Beogradu o blokadi imovine, što znači da su određena sredstva na neki način do rješenja određenih sudskih postupaka uslovno rečeno rezervisana, odnosno mogu se koristiti za tu namjenu, ali da li će biti dovoljna i da li će biti efikasna, to ćemo vidjeti“, rekao je Milošević.