Tijelo zarobljenog pripadnika HVO-a zakopano kod hotela

Na suđenju Dževadu Mlaći i Selmi Cikotiću za zločine takozvane Armije BiH nad hrvatskim civilima u Bugojnu, Tužilaštvo BiH je pročitalo iskaz preminulog svjedoka Merzuka Aletića u kojem je rekao da je tijelo zarobljenog pripadnika HVO-a zakopano 500 metara od hotela.

"Naša obaveza je bila da ih čuvamo i da ih po potrebi puštamo u toalet. Znam da je jedan preminuo", izjavio je Aletić.

On je potom prepričao riječi drugog vojnika koji mu je prenio da je Mlaćo rekao da se zarobljenik zakopa.

"To smo uradili, 500 metara od hotela", naveo je u iskazu Aletić, koji je upozoren od tužioca da ne mora reći ništa što bi njega moglo inkriminisati, na što je svjedok odgovorio da mu treba vremena da odluči o nastavku davanja iskaza, te je saslušanje prekinuto.

Svjedok je poslije preminuo.

Pročitane su izjave još tri preminula svjedoka, Ive Kujundžića, Mirka Tomljenovića i Slave Gvozden.

Kujundžić je u svojoj izjavi naveo da je zarobljen nakon predaje vojnika HVO-a pripadnicima takozvane Armije BiH, te da su zarobljenike često tukli i mučili na različitim lokacijama.

"Jednog su zarobljenika ubili krampom. Ne znam ko je naređivao vojnicima da nas tuku. Neke su izvodili po noći i tukli na stadionu. Ja sam kopao rovove na liniji prema Srbima i neki su ranjeni u razmjeni vatre", rekao je Kujundžić.

On je dodao da je na jednoj od lokacija komandant bio Enes Handžić, koji je ranije zbog zločina u Bugojnu osuđen na osam godina zatvora.

Svjedok je rekao da se u osam mjeseci zarobljeništva okupao samo dva puta, te da je zbog manjka higijene bilo puno bolesnih kojima je trebala pomoć, te da su pojedini stražari pomagali zarobljenicima dok su ih neki tukli.

Kujundžić je rekao da je najgori bio izvjesni Đopa.

Svjedok Mirko Tomljenović je u iskazu ispričao kako ga je takozvana Armija BiH zarobila nakon predaje 1993. godine.

"Vodili su me na ispitivanja, udarali me. Neko je jednom izveo Ratka Crnca, a onda smo čuli da ga je snajper pogodio u zatiljak glave", ispričao je Tomljenović i dodao da je zarobljenik koji se zvao Mladen podlegao povredama od prebijanja.

U iskazu je naveo da je jednom došao Dževad Mlaćo, da su nosili neke spise i kasnije po nekim spiskovima izvodili zarobljenike.

Svjedok Slava Gvozden je u izjavi ispričala kako je u Bugojnu tražila svoga zarobljenog sina Jadranka.

"Rekla sam Enesu Handžiću da tražim sina, a on je rekao da ih `ima 400 i da ne zna mog sina`", navela je Gvozdenova.

Ona je ispričala da je vojnik imena Dževad njenom sinu dva puta odnosio hranu koju bi ona napravila, a on je njoj donosio njegova pisma iz Prusca. Kada je to pokušao uraditi trećeg puta, vojnik nije mogao pronaći Jadranka.

"Živim za dan kada ću pronaći kosti svoga sina", rekla je Gvozdenova na kraju iskaza.

Za zločine počinjene u Bugojnu sudi se DŽevadu Mlaći, optuženom u svojstvu predsjednika bugojanskog Ratnog predsjedništva, i Selmi Cikotiću, bivšem komandantu Operativne grupe Zapad takozvane Armije BiH.

Mlaći je na teret stavljeno da je naredio ubistva zarobljenika hrvatske nacionalnosti, a Cikotiću da nije spriječio ni kaznio podređene pripadnike takozvane Armije BiH zbog krivičnih djela, kao i da nije preduzeo mjere na njihovom kažnjavanju zbog mučenja i ubistava ratnih zarobljenika.

Odbrane su iznijele primjedbe o relevantnosti datih iskaza u odnosu na njihove branjenike, te da je nepotpuna izjava Merzuka Aletića.

Nastavak suđenja planiran je za 4. mart.