Podebeo dosije za ulogu žrtve

Želimir Kostić, lice s izuzetno debelim kriminalnim dosijeom i višestruki povratnik u izvršenju najtežih krivičnih djela, podnio je krivičnu prijavu protiv policije tvrdeći da je tokom nedavne racije u Banjaluci zadobio teške tjelesne povrede. Iako je Kostić podnio krivičnu prijavu, kako saznajemo nije podnio prijavu Unutrašnjoj kontroli MUP-a, a javno se žali.

Isti taj Kostić koji danas tuži policiju, lani je u noćnom klubu „Opium“ flašom u glavu udario policajca koji nije bio na dužnosti i nanio mu teške povrede.

Njegovo ime policiji je odavno poznato. Samo u evidenciji lica lišenih slobode registrovan je sedamnaest puta, potvrđeno je za Provjereno.info. Njegova kriminalna karijera obuhvata gotovo sve: od teških krađa, tuča i prijetnji po javni red do nasilja u porodici i kršenje mjera zabrane prilaska žrtvi nasilja u porodici, fiktivnih ugovora, fizičkih napada na policajca, navođenje na ovjeravanje neistinitog sadržaja...

Bio je predmet više policijskih istraga i postupaka, a pravosnažno je osuđen zbog teških krađa, nedozvoljene proizvodnje i prometa oružja ili eksplozivnih materija, protivpravnog lišenja slobode, tjelesne povrede i izazivanje opšte opasnosti.

Navedeno lice je evidentirano u evidenciji PU Banjaluka osamnaest puta.

Utvrđeno je da je Kostić višestruki povratnik u vršenju prekršaja i iz oblasti bezbjednosti saobraćaja, a i 11 puta je kažnjavan u vezi sa prekšajima iz oblasti javnog reda i mira kako na teritoriji Republike Srpske tako i u FBiH.

Kostić je više puta kažnjavan uslovnim i novčanim kaznama, koje očigledno nisu imale nikakav efekat. Njegov dosije obiluje brutalnim scenama, tučama, pucanjem iz vatrenog oružja u javnim objektima, napadu na službena lica, fizičko maltretiranje građana, porodično nasilje pa čak i falsifikovanje dokumenata.

Danas, taj isti čovjek pokušava da se predstavi kao žrtva policijske brutalnosti. Postavlja se logično pitanje, ko tu zapravo brutalno zloupotrebljava pravni sistem? Godinama gledamo kako ovakvi pojedinci, višestruki povratnici, iznova izlaze na slobodu i nastavljaju sa nasiljem, a onda svaku priliku koriste da od sebe prave žrtvu.

Kada se sagleda Kostićeva bogata kriminalna prošlost, postavlja se pitanje da li je riječ o žrtvi ili o čovjeku koji godinama bahato gazi zakone i bezobrazno ismijava javni red.

Slobodan Župljanin, stručnjak za bezbjednost, smatra da u svakom slučaju policija uvijek može i mora da pokaže da je iznad kriminalca, da se znalo desiti i da bude blaga, a da sigurno zna svoja zakonska ovlašćenja.

Smatra da je problem u pravosuđu i da postoje određene sprege gdje ponekad kriminalci pokušavaju da upravljaju državom i procesicima. A to nerijetko i čine. Posebno su problematični, tvrdi Župljanin, tužilaštvo i sud. Policija uhapsi osumnjičenog, tužilaštvo da li će zatražiti pritvor ili ne, a onda ga sud oslobodi.

“Ponekad se i pokaže da u suštini kriminalci upravljaju procesom jer ako neko učini teško djelo i ponovi ga, a u ponovljenom djelu upotrijebi silu pa se i prema njemu upotrijebi sila, on provede 24 sata u pritvoru, odlazi pred istražnog sudiju i tužioca, da izjavu i bude pušten. To je loša poruka i to su stimulativne mjere da počinioci ponove krivično djelo. Svako kažnjavanje i svako postupanje ima preventivnu i represivnu mjeru. Uvijek je akcenat i poenta na preventivnoj da se pokaže drugima da se ne mogu tako ponašati, kao i samom počiniocu. Ukoliko policija i pravosudni organi ne urade svoj posao, poruka je potpuno suprotna i zbog toga možemo u određenim oblastima imati značajno povećan stepen kriminaliteta”, naglasio je Župljanin.

Nije normalna pojava da kriminalac može da vrijeđa i napada policajca, a da on ne bi trebalo da reaguje. To je pogrešno, policajac je policajac, a kriminalac je kriminalac. Odlučnost mora da se pokaže, kaže Župljanin. Osuda javnosti ne bi trebalo da postoji kada je u pitanju svaki vid obračuna sa kriminalom.

“Mislim da ponekad nedostaje odlučnosti, postoji strah od osude javnosti. Kriminalac ima pravo da vas napada, vrijeđa i pljuje ali vi nemate pravo da se branite. To policija mora da ostavi iza sebe, tužilaštvo i sudovi takođe. Policija i vojska su oružane sile, aparat koji mora da štiti državu. Da bi štitio državu mora da štiti sebe kao organ i instituciju. Kakva je to policija na koju neko može da nasrne, kakva je to policija koja ne bi fizičkom silom odgovorila na upotrebu fizičke sile prema njima, barem tolikog intenziteta da obuzda počinioca”, rekao je Župljanin.