Zločin bez kazne na Čemernu

Predsjednik Republičke organizacije porodica zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila Isidora Graorac rekla je danas na Čemernu da je za članove porodica ubijenih u ovom mjestu prije 33 godine najteža činjenica da za ovaj zločin niko nije odgovarao.

Graorčeva je rekla da i sudski procesi koji su pokretani za zvjersko ubistvo 32 srpska civila u ovom selu nisu pravedno završeni, jer niko od počinilaca nije zatvoren.

"Kao i na drugim srpskim stratištima i ovdje na Čemernu je utihnulo sve, utihnuo je život", navela je ona.

Kod spomen-obilježja gdje je služen parastos za srpske civile koje su u ovom selu ubili pripadnici takozvane Armije BiH iz Breze, Visokog i Kaknja, a koji još nisu odgovarali za svoja nedjela, ona je rekla da je razumljivo razočarenje članova porodica u pravo i pravdu.

Graorčeva je istakla da ohrabruje to što se preživjeli članovi porodica svakog 10. juna okupljaju i ne dozvoljavaju da padne u zaborav zločin koji je tu počinjen.

"Pozivamo pravosudne institucije da pronađu tračak ljudskosti i da se kazne zločini ne samo nad žrtvama Čemerna nego i nad ostalih 35.000 Srba, koliko ih je stradalo u proteklom ratu", rekla je ona.

Branko Trifković sa Čemerna, koji je izgubio oca, majku, brata i rođake, kaže da je ukupno izgubio sedam članova iz kuće.

On se kroz plač prisjetio da je tog 10. juna sve počelo u zoru, oko 6.20 časova i da su mu majku i brata ubili kod kuće, a oca 500 metara dalje.

"Sestra je preživjela jer je ležala među mrtvom majkom i bratom, pa su mislili da je i ona mrtva", rekao je Trifković i dodao da su na kraju i kuću zapalili.

On je ispričao da je i svjedočio pred sudom za ovaj zločin i da se uvjerio da od pravde nema ništa.

"Sve je na njihovoj strani. I sud, i država, i tužilaštvo, i sve se radi da nikoga od njih ne osude", naveo je Trifković.

Radojica Trifković, koji je nekada živio u ovom selu, istakao je da je riječ o prestrašnom zločinu u kojem je u samo jednom satu ubijeno 32 ljudi, a za to niko nije odgovarao, što govori da pravde nema.

On je rekao da mrtvi na Čemernu ni danas nemaju smiraj, jer njihove grobove skrnave i ruše.

"Ovo mi je spomenik od majke i ovo je druga ploča, jer su prvu oskrnavili, razbili. Ponovo smo dizali spomenik", naveo je Trifković, koji ne vjeruje da će za života dočekati pravdu.

Muslimanske jedinice iz sela Korita, Mahmutovića Rijeke i Orahova napale su Čemerno u ranim jutarnjim časovima 10. juna 1992. godine.

Pripadnici tadašnje Teritorijalne odbrane Breza ubili su 32 srpska civila i vojnika, među kojima je najviše bilo staraca, žena i djece, a selo sravnili sa zemljom. Čemerno je danas pusto selo u kojem nema nijednog Srbina povratnika.

Tokom napada na Čemerno ubijeni su gotovo svi stanovnici, a počinioci su imali jasnu naredbu pretpostavljenih da u ovom mjestu unište sve.

Stanovnici koji nisu ubijeni na kućnom pragu ili su u napadu ranjeni, odvedeni su u zloglasne logore za Srbe.

Kao i u ostalim muslimanskim napadima na srpska sela i na Čemernu je opljačkano i odneseno u Sarajevo i okolna muslimanska sela sve što se moglo ponijeti, a selo je ostalo razoreno i spaljeno.

Žrtve napada muslimanskih snaga na Čemerno su Miloš, Mirosava, Ranko, Slavojka, Đorđo, Koviljka, Goran i Rajko Bunjevac, Novko Ćetković, Spasenija, Ranka, Jadranka, Staka i Zdravko Damjanović, Manojlo Đuka, Gojko Ćurđić, Miroslav i Sreten Janković, Radomir Jevtić, Svetozar Kapetanović i LJubiša Lazendić.

U napadu muslimanske vojske iz Breze, Visokog i Kaknja ubijeni su i Milovan i Žarko Malešević, Nedeljko Mićić, Stanoje Mirković, Miro Pantić, Stana Rašević, te Milinko, Janja i Rajko Trifković, dok se ostale žrtve vode kao nestali.