Zašto je Božić bogat običajima, a Vaskrs nije?

U srpskoj religijskog tradiciji najvažniju ulogu imaju Božić i Vaskrs. Ipak, razlika u običajima kod ova dva hrišćanska praznika je velika.

Božić obiluje običajima, dok Vaskrs koji je najveći hrišćanski praznik, bogat je liturgijom tog dana. Sa druge strane, narodnih običaja kao za dane pred Božić, pa i sam 7. januar nema.

Teorija je mnogo, a jedna govori da je razlog za to njegova pokretljivost. Dok Božić uvijek slavimo 7. januara, Vaskrs je kretajući praznik.

Istoričari razlog vide i u samom prazniku. Božić, kao i dani koji mu prethode, u značajnoj mjeri je radostan praznik. Vaskrs je najradosniji praznik koji simboliše pobjedu života nad smrti, ali mu prethode tužni dani u hrišćanskom učenju gdje Isusa Hrista zatvaraju i razapinju na krst.

Značajno je ponašanje i tokom Velike nedjelje kada se poziva na smirenost i uzdržanost, a u crkvenim pravilnicima te sedmice, kao ni čitavog posta, ne bi trebalo da bude vjenčanja i slavlja.

Teoretičari ne zanemaruju ni godišnja doba, kao ni sve što ih prati. Dok se zimi ne mogu raditi stvari u polju, sve je okovano snijegom, vjerovatnije je da se zatvorenost u kućama zbog vremenskih prilika na neki način razbije i unese veselje.

Lijepo vrijeme za Vaskrs, a i radovi u polju, daju manje mogućnosti i potrebe da se taj praznik obogati običajima kakve imamo sa Božić.