(VIDEO) Ostale su samo dvije košulje: Potresno svjedočenje o stradanju Milenka Milovića

Memorijalni centar Republike Srpske osnovao je u Nevesinju osmi regionalni studijski centar za snimanje audio-video svjedočanstava članova porodica poginulih i nestalih civila i vojnika iz Odbrambeno-otadžbinskog rata, a prvo svjedočanstvo ostavila je Aljonka Dželetović koja je govorila o životu i tragičnoj sudbini brata Milenka Milovića, koji je nestao 1992. godine u Mostaru.

Prema njenim riječima, na lijevoj obali Mostara bila je njihova porodična kuća u kojoj je posljednji put bila 11. juna 1992. Godine, a već par dana kasnije počeo je progon Srba sa lijeve obale.

- Tada mi je brat rekao – „Nemoj više da te vidim da dolaziš“. Nije bilo bezbjedno. Ljudi su ginuli na magistrali, u prolazu. Nisam više dolazila. To je bio naš posljednji put da smo se vidjeli - ispričala je Dželetovićeva koja je i predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Nevesinje.

Ona je rekla da tijelo brata nikada nije pronašla i da zna da je uhvaćen živ.

- S vremenom, došli smo do video-kasete sa lica mjesta. Snimak pokazuje teren kojim su prošli HVO i HOS, vide se leševi, priča se o tom događaju. Došli smo i do imena ljudi koji su ga uhvatili. Osam godina kasnije, predmet je formiran, proslijeđen tužilaštvu. Ali do danas nikakva presuda. Imaju video dokaze, imaju imena. Ali ništa. Dok god presude stižu iz Sarajeva - neće ih biti - uvjerena je Dželetovićeva.

Ona je dodala da jedino što joj je od brata ostalo jesu dvije njegove košulje koje nikada nisu oprane, kao i par fotografija koje je dobila od prijatelja.

Dželetovićeva je navela da je njen brat imao mnogo prijatelja različite nacionalnosti, da mu je kum bio Hrvat od kojeg se nije razdvajao.

- Ovo društvo je izgubilo jednog divnog čovjeka. Bio je plemenit, fizički lijep, dobar. Dao je svoj život za nekoga koga nije ni poznavao. Ima li išta nesebičnije - upitala je Dželetovićeva.

Na području Hercegovine stradalo je više od 1.570 žrtava srpske nacionalnosti, od kojih je najmanje 1.170 bilo vojnika, a više od 400 civila, saopšteno je iz Memorijalnog centra Republike Srpske.

Hercegovina je, naročito nakon pada doline Neretve i Mostara u junu 1992. godine, bila premrežena lokalnim stratištima i logorima za Srbe, koji su sa ovih područja odvođeni i u logore u Hrvatskoj.

Nevesinjsko–mostarsko ratište bilo je jedan od dva ključna odbrambena pravca Istočne Hercegovine u toku Odbrambeno-otadžbinskog rata, a Nevesinje utočište i novi dom za mnoge Srbe.

Nevesinje, mjesto ratničke i ustaničke tradicije Srba, kao središte 8. motorizovane brigade Hercegovačkog korpusa Vojske Republike Srpske, postalo je centar odbrane Hercegovine i poprište mnogih bitaka, od kojih su najčuvenije dvije Mitrovdanske ofanzive 1992. i 1994. godine.

Takođe, nevesinjsko ratište bilo je usko povezano sa ratnim dešavanjima i odbranom u Srpskoj opštini Konjic.

Za područje Nevesinja karakteristični su i zločini nad civilnim stanovništvom srpske nacionalnosti, poput onih u Zaboranima na Vidovdan 1992. godine i u Žuberinu i Rabini na Mitrovdan 1994. godine, koje su počinile muslimanske snage.

Opštinska boračka organizacija Nevesinje i porodice poginulih boraca čuvaju uspomenu na 476 poginulih boraca iz Nevesinja, Mostara i doline Neretve, kao i iz drugih dijelova Istočne Hercegovine, koji su dali svoje živote za stvaranje i odbranu Republike Srpske.

Memorijalni centar Republike Srpske intenzivno radi na stvaranju najveće baze audio-video svjedočanstava o stradanju srpskog naroda, a direktor ovog centra Denis Bojić pozvao je članove porodica poginulih i nestalih i sve one koji svojom sudbinom svjedoče o stradanju srpskog naroda, da podijele svjedočanstvo i na taj način trajno sačuvaju sjećanje na svoje najmilije.