Upokojio se monah Mitrofan: Vedri duh i nasmijano lice ostaće urezani u srcima

Na dan pretprazništva Bogojavljenja, 18. januara 2025. godine, kad Srpska pravoslavna crkva obilježava Krstovdan, u svetogorskom manastiru Hilandar upokojio se monah Mitrofan Hilandarac, dugogodišnji član bratije ove svetinje, koji je cijeli svoj monaški život posvetio službi Bogu i bratskoj ljubavi. 

Otac Mitrofan, rođen kao Luka Konculić 31. januara 1957. godine u mjestu Gornje Babice u Bosni i Hercegovini, bio je sin Milana i Mare, koji su ga odgajali u vjernosti i pobožnosti. Po dolasku u Hilandar 8. marta 2002. godine, kao iskušenik, počeo je novo poglavlje svog života. Njegov monaški put započeo je u svetoj tišini Hilandara, gdje je 12. maja 2004. godine zamonašen, a u martu 2015. godine primio je Veliku shimu, što je bio značajan korak na njegovom duhovnom putu.

Zadnje godine svog monaštva, monah Mitrofan služio je sa dubokom predanošću kao član Svetožiteljskog sabora staraca manastira Hilandara, a od 13. januara 2018. godine obavljao je dužnost epitraha, što je činilo njegovu službu još svetijom i odgovornijom.

Iako se nikada nije isticao niti tražio pažnju, monah Mitrofan bio je poznat među svojom braćom i brojnim vjernicima po svom mirnom i vedrom duhu. Njegovo posvećenje u manastirskoj knjižari, gdje je bio u kontaktu sa mnogim poklonicima, ostalo je zabilježeno u srcima svih koji su ga sreli. Poklonici su ga pamtili po osmijehu koji nije silazio sa njegovog lica, a koji je svakoga podsjećao na istinsku snagu ljubavi i dobrote u Bogu. Njegovo smireno i predato čitanje Akatista Bogorodici oduvijek je bilo jedno od njegovih najljepših obilježja, pri čemu je svaki stih donosio mir i toplinu, koji su osvajali svakog vjernika.

Monah Mitrofan Hilandarac, u svom tišinom ispunjenom životu, nije samo bio duhovni vodič onima koji su ga poznavali, već i vjerni sluga Božiji, koji je svojom posvećenošću i smirenjem svjedočio o neprolaznoj vrijednosti duhovnog života. Iako je njegov odlazak iz ovog svijeta obilježen tugom, njegov trag i duhovna zaostavština živjeće kroz sve one koji su ga poznavali i ljubili, a posebno u molitvama koje će se uznositi za njegovu dušu.

(religija.republika)