U ruskom hramu u Beogradu srpski patrijarh osveštao ikonopis

Nakon Svete arhijerejske liturgije, patrijarh Porfirije je u besjedi istakao da u zajednici sa Bogom i ljubavi međusobno živimo u Carstvu Božjem, koje postoji kao nestvoreno da bi bilo i prostor našeg života.

"Koliko god imali prepreka u svom životu, telesnih – spoljašnjih i unutrašnjih – duhovnih, ukoliko one nisu razlog našeg odustajanja, nego povod za ulaganje većih napora i intenzivnijeg podviga, dotaći ćemo se, zasigurno, te blagodati", rekao je srpski patrijarh.

NJegova svetost je istakao kako postoji dubinska, neodoljiva i nesavladiva potreba da čovjek pobijedi smrt kao prvog, posljednjeg i najvećeg neprijatelja.

Ali, kaže, rezultat je očigledan, civilizacija napreduje, i možda se ponekad učinilo nekome da je došao na prag razrešenja tajne smrti, ali po svoj prilici nikada neće doći do toga.

Istakao je kako se sve u životu svakog čovjeka moglo dogoditi, a možda i nije moralo, ali da se samo jedna stvar u životu pojedinca mora desiti - da svaki koji se rodio i umre.

"Jedino što ni na koji način ne možemo izbeći jeste upravo odlazak iz ovog sveta, iako, ruku na srce, svako od nas ako pogleda u sebe živi tako kao da nikada taj trenutak neće doći", rekao je NJegova svetost.

Ukazao je da mnoštvo ljudi živi tako kao da je to čaša koja će samo njega mimoići i koja se samo nama neće desiti.

"Svako ko je došao u ovaj svet, svako ko se rodio iz ovog sveta će otići. To sve pokazuje da smrt najpre vidimo kao svog najvećeg neprijatelja, kao najveći problem, a onda i da očigledno smrt nije nešto što je prirodno i što pripada našem izvornom biću, nego je nešto što je izvan naše prirode i naknadno pridodato", rekao je patrijarh.

Ruska crkva Svete Trojice na Tašmajdanu predstavlja jedan od najznačajnijih duhovnih i kulturnih simvola ruske emigracije koja je u Srbiju posle Oktobarske revolucije i građanskog rata u Rusiji donijela bogatu kulturu i pravoslavnu tradiciju.

Da bi zadovoljila duhovne potrebe, ruska zajednica, koju su činili znameniti arhijereji, intelektualci, umetnici i oficiri, pokrenula je inicijativu za izgradnju hrama.

Crkva je izgrađena između 1924. i 1925. godine, posvećena je Svetoj Trojici, a njena arhitektura inspirisana je tradicionalnim ruskim pravoslavnim stilom.

Ruska crkva u Beogradu nije bila samo mjesto bogosluženja, već i kulturni centar ruske emigracije, okupljanja, duhovne utjehe i očuvanja ruskog identiteta.

Predstavlja značajan istorijski spomenik, u njoj se nalazi grob generala P. N. Vrangela, komandanta ruske Bele armije.

Verni narod prestonice rado posećuje rusku crkvu i poklanja se njenim svetinjama, čudotvornim ikonama Svete Ksenije Petrogradske i Svete Matrone Moskovske.

U hramu se čuva dio šala Svetog carevića Alekseja Romanova. Hram predstavlja trajni simbol bratskih odnosa između srpskog i ruskog naroda i svjedočanstvo o zajedničkoj istoriji i pravoslavnoj vjeri.