Na radost Hercegovine i pravoslavlja: Kanonizovana Sveta Ana, majka Vasilija Ostroškog

Na veliku radost pravoslavnog naroda Hercegovine, ali i cijelog pravoslavlja na Saboru Srpske pravoslavne crkve kanonizovana je Sveta Ana - majka Svetog Vasilija Ostroškog i Tvrdoškog.

Nakon liturgije u Manastiru u Mrkonjićima, rodnom mjestu Svetog Vasilija, na njegov dan, 12. maja je mitropolit Dimitrije najavio njenu kanonizaciju.

Mitropolit Dimitrije je tada istakao značaj majke Svetog Vasilija, govoreći nakon liturgije u Mrkonjićima gdje se na njegov praznik slilo na hiljade vjernika, ne samo iz Hercegovine, već iz svih krajeva Republike Srpske i regiona.

Njegovo preosveštenstvo vladika zapadnoamerički Maksim, koji je služio Svetu arhijerejsku liturgiju u Manastiru Svetog Vasilija Ostroškog i Tvrdoškog u Mrkonjićima, uz sasluženje mitropolita Dimitrija, istakao je da je svetitelj upravo ovdje od svojih roditelja primio vjeru koju je prenosio, usađivao i njome nadahnjivao mnoštvo naroda, kako za njegovog zemnog života, tako i danas.

„Njegovom svetom i časnom grobu i moštima pristupaju ljudi bez obzira na njihove razlike, bez obzira kojem narodu pripadaju i da li veruju u hrišćanskog Boga. Moć Svetog Vasilija, kao svetitelja ih privlači“, naglasio je vladika Maksim.

U crkvenom kalendaru će 13. maj biti upisan kao dan Svete Ane.

Nadomak Trebinja, u Mrkonjićima, prije dvije godine pronađene mošti Svete Ane, majke Svetog Vasilija.

Pravoslavni vjernici primili su blagodat obretenjem zemnih ostataka Svetiteljeve majke Ane – Anastasije, samo par dana prije proslavljanja praznika Svetog Vasilija.

I pored činjenice da se malo zna o detaljima iz života Ane Jovanović, njena ličnost nije zaboravljena u knjizi vječnoga života. Naročito jer se radi o pobožnoj majci koja je rodila, odgajila i na službu Bogu predala, svog sina jedinca, malenog po uzrastu, ali velikog po mudrosti i spremnosti na svecijelo služenje Bogu. Ana Jovanović je sebe upisala ne samo u vječnu knjigu, već u knjigu svih srdaca koja neprestano uznose molitve svetom Vasiliju Ostroškom, moleći njegovo posredništvo i zastupništvo pred Gospodom.

Svjetlost predivne i blagoslovene radosti ogrijala je Anu na dan kada je rodila svoga sina, 28. decembra 1610. godine u Mrkonjićima u Popovom Polju. Bila je to pobožna, tiha, molitvena, i trudoljubiva majka hrišćanka, majka koja se vascijelim svojim bićem trudila da čestiti dom Jovanovića ne poklekne pred brojnim iskušenjima (ponajviše pod iskušenjem siromaštva), već da sva iskušenja pobjeđuju čestitošću, trudom i pobožnim životom, čineći tako da njihov dom postane Crkva u malom.

Prvu školu pobožnosti maleni Stojan naučio je upravo u toplom i ljubavlju ispunjenom okrilju svoje majke, koja ga je naučila molitvenom pravilu i osnovnim hrišćanskim vrlinama. Njena majčinska ljubav i usrdna molitva za svoje čedo bila je toliko jaka da je Stojan već u dječjem uzrastu bio primjer čestitosti i pobožnosti, ne samo i njihovom skromnom domu, već i cijelom popovopoljskom kraju.

I pored ovog preteškog životnog krsta, Ana je Bogu blagodarila na svakom novom danu, uznosila je ona blagodarnost Bogu jer je imala u umu i u srcu reči apostola Pavla koji veli: Sve mogu u Hristu Isusu koji mi moć daje! Ove riječi Ana je provodila u svom životu, jer nije bilo životne prepreke i teškoće koju ona nije prevazilazila, upravo polažući nadu na Gospoda, prenosi SeeSrpska.