Bez kazne za zločin nad Srbima u Mašićkoj Šagovini i nakon 33 godine

Dokumentaciono-informacioni centar Veritas podsjeća da su u noći između 18. i 19. decembra 1991. godine pripadnici hrvatskog Zbora narodne garde "zenge" i specijalci iz grupe "Svileni" izvršili pješadijski napad na Mašićku Šagovinu, koju je branilo stotinjak ljudi, pripadnika Teritorijalne odbrane iz ovoga i susjednih srpskih sela.

U toku borbe za "prokletu tvrđavu", kako su Hrvati zbog njenog izuzetnog geostrateškog položaja zvali Mašićku Šagovinu, "zenge" su, iskoristivši to što su branioci sa mještanima slavili Svetog Nikolu, ovladale cijelim mjestom, navode u Veritasu.

Tom prilikom su, prema srpskim izvorima, likvidirali najmanje 55 Srba, a među njima 31 civila i pripadnika Teritorijalne odbrane iz ovog sela, dok ih je nekoliko desetina prošlo višemjesečnu torturu u hrvatskim kazamatima.

Preživjeli srpski logoraši svjedočili su da su "zenge" palile kuće i ubijale i civile i branioce nakon polaganja oružja i predaje.

Prema hrvatskim izvorima, akciju je isplanirao brigadir Јosip Mikšić, tadašnji komadant 121. brigade, a napadom je komandovao pukovnik Ante Šolić, tadašnji komandant Samostalne interventne satnije /čete/ pri 121. brigadi.

Među ubicama preživjeli mještani su prepoznali Zdravka Paritana, Stevana Kulića, obojica iz Cerničke Šagovine, i Ivana Klepića iz Nove Gradiške.

Prema nalogu hrvatske vojske, u Mašićkoj Šagovini je sahranjeno 28 tijela, većina pod imenom.

Skupljali su ih i sahranjivali članovi porodica i rođaci, a Cvetanka Milosavljević je morala sahraniti dva sina Tihomira /20/ i Dragana /23/.

Sa ove lokacije do 2013. godine ekshumirani su i srpskoj strani predati posmrtni ostaci najmanje šest lica, uz objašnjenje da su "stradali u borbi", a u oktobru iste godine ekshumirani su posmrtni ostaci još 19 žrtava, od kojih je do sada 14 identifikovano, dok se za ostale žrtve još ne zna ni mjesto gdje su sahranjeni.

Selo je opljačkano i spaljeno, izuzev Zadružnog doma, u kome je bila hrvatska vojska sve do dolaska vojnika Ujedinjenih nacija.

U Hrvatskoj ova akcija se kotira kao "jedna od prvih herojskih bitaka `domovinskog rata`".

Iako su u ovoj akciji ubijani civili i zarobljenici, kategorije koje su u oružanim sukobima zaštićene Ženevskim konvencijama, a poznata su i imena onih koji su isplanirali i izveli ovu akciju, kao i počinilaca ubistava, za ovaj zločin još niko nije odgovarao ni pred domaćim, a ni pred međunarodnim sudovima.

U Mašićkoj Šagovini je, prema popisu stanovništva iz 1991. godine, živjelo 209 stanovnika, od kojih 189 ili 90 odsto Srba, 16 Hrvata i četiri Јugoslovena.

Dvadeset godina kasnije, po popisu iz 2011. godine u ovom selu je popisano sedam stanovnika, i to dva muškarca i pet žena, bez oznake nacionalne pripadnosti.