Popularna teorija o planeti Zemlji dovedena u pitanje: Isplivali novi dokazi

Dugo godina bila je opšteprihvaćena hipoteza prema kojoj je voda na Zemlju stigla putem asteroida koji su bombardovali njenu površinu tokom ranih faza formiranja planete.

Međutim, novo istraživanje naučnika sa Univerziteta u Oksfordu ozbiljno dovodi u pitanje tu ideju. Naime, rezultati objavljeni u časopisu Icarus uverljivo sugerišu da je Zemlja već pri svom nastanku sadržala dovoljno vodonika, ključnog elementa za nastanak vode, te da on nije morao da stigne spolja.

Voda nije pala s neba, vjerovatno je došla iz stijena

Tim sa Oksforda analizirao je retku vrstu meteorita poznatu kao enstatit-hondrit, čiji sastav podsjeća na onaj od kojeg je nastala rana Zemlja prije 4,55 milijardi godina. To je logično, budući da su se i Zemlja i meteori formirali od istog materijala. Fokus istraživanja bio je na uzorku nazvanom LAR 12252, pronađenom na Antarktiku.

Korišćenjem napredne metode rendgenske apsorpcione spektroskopije (XANES) u postrojenju Diamond Light Source u Harvelu, naučnici su otkrili da meteoritska masa sadrži značajne količine vodonikovog sulfida, odnosno sumporovodika (H₂S).

Ključno je što su ti molekuli unutrašnjeg porijekla, odnosno nisu rezultat kontaminacije nakon pada na Zemlju. To ukazuje na to da je materijal od kojeg je nastala Zemlja bio znatno bogatiji vodonikom nego što se ranije mislilo.

Glavni autor studije, Tom Baret, rekao je da su on i njegove kolege bili oduševljeni kada su otkrili vodonik-sulfid, i to tamo gdje ga nisu očekivali.

"Budući da je malo vjerovatno da potiče sa Zemlje, ovo istraživanje snažno podržava ideju da je voda na Zemlji izvorna – rezultat materijala od kojeg je planeta nastala", izjavio je.

Šta su naučnici zapravo pronašli?

Molekuli vode sastoje se od vodonika i kiseonika, a porijeklo vodonika već decenijama je predmet naučnih rasprava. Dosad se smatralo da je Zemlja u ranoj fazi svog postojanja bila previše suva i da je potreban vodonik donijet asteroidima u prvih stotinak miliona godina nakon njenog formiranja.

Međutim, novo istraživanje sugeriše suprotno.

Jedno prethodno istraživanje, koje je vodio tim francuskih naučnika, identifikovalo je tragove vodonika unutar istog meteorita – u organskim materijama i nekristalnim dijelovima hondrula (milimetarskih kuglastih struktura unutar meteorita).

Međutim, ostatak vodonika nije bio objašnjen, što je značilo da nije bilo jasno da li vodonik potiče iz samog meteorita ili je riječ o kontaminaciji sa Zemlje.

Uzorak meteorita LAR 12252 (NASA)

Oksfordski tim posumnjao je da bi značajne količine vodonika mogle biti povezane sa sumporom, koji je u meteoritu prisutan u velikim količinama. Pomoću sinkrotrona usmjerili su snažan snop rendgenskih zraka na strukturu meteorita kako bi tražili spojeve koji sadrže sumpor.

Kod prvog skeniranja uzorka, tim se usredsredio na nekristalne dijelove hondrula, gdje je ranije već pronađen vodonik. Međutim, kada su slučajno analizirali materijal odmah izvan jedne od tih hondrula – sastavljen od izuzetno fine (submikrometarske) matrice – otkrili su da je upravo ta matrica izuzetno bogata sumporovodikom.

Analiza je pokazala da je količina vodonika u matrici bila čak pet puta veća nego u nekristalnim dijelovima.

Nasuprot tome, u drugim dijelovima meteorita, gdje su se nalazile pukotine i znakovi očigledne kontaminacije sa Zemlje (npr. rđa), bilo je veoma malo ili nimalo vodonika. To pokazuje da je vrlo mala vjerovatnoća da su jedinjenja sumporovodika koje je tim otkrio potekli sa Zemlje.

Posljedice za naše razumijevanje Zemlje

Budući da je proto-Zemlja bila sastavljena od materijala sličnog enstatit-hondritima, to sugeriše da je do trenutka kada je planeta postala dovoljno velika da je počnu pogađati asteroidi, već imala dovoljne zalihe vodonika da se objasni današnja količina vode na Zemlji.

Drugim riječima, ako je Zemlja već pri svom nastanku sadržala obilje vodonika, to znači da je imala potencijal za stvaranje vode i bez pomoći asteroida.

Profesor Džejms Brajson, koautor studije, rekao je da je osnovno pitanje za planetarne naučnike kako je Zemlja postala ovakva kakvom je danas poznajemo.

"Sada vjerujemo da je materijal od kojeg je nastala – što možemo proučavati na ovakvim rijetkim meteoritima – bio znatno bogatiji vodonikom nego što smo ranije mislili", dodao je.

Značaj za razumijevanje života u svemiru

Nova saznanja upućuju na to da voda na Zemlji vjerovatno nije došla iz svemira, već je rezultat "unutrašnje hemije" same planete.

Ako se ova teorija potvrdi dodatnim istraživanjima, mogla bi potpuno promijeniti naše razumjevanje ne samo Zemljine prošlosti, već i mogućnosti za nastanak života na drugim planetama.

Izvor: Index.hr/Nenad Jarić Dauenhauer