Niki Lauda - čovjek kojeg nikad nije trebalo otpisati

Niki Lauda, legendarni vozač Formule 1, jedna je od legendi najbržeg cirkusa na svijetu, ali i sporta uopšte, koju su svi bili otpisali, ali to nisu trebali.

Njegova priča je jedna od najinspirativnijih u svijetu sporta, a za to su brojni razlozi.
Sa smrću se susretao više puta i pobjeđivao, bio veliki borac, odrekao se porodice zbog svojih snova, poštovao je sve ljude, a jednu avionsku nesreću sebi nikada nije oprostio.

Karijera i nesreća zbog koje su ga opisali

Niki Lauda u svijetu Formule 1 bio je jedan od najtalentovanijih vozača, a na njegovu vožnju niko nije stajao imun.

Trostruki je prvak ovog sporta, a titule je osvajao sa Ferrarijem 1975. i 1977. i McLarenom 1984. godine.

Njegov uspon kreće dolaskom u Ferrari 1974. godine. Kao vozač bljesnuo je već u prvoj sezoni, ali je zbo brojnih tehničkih problema s bolidom godinu završio četvrti.

Međutim, već sljedeće godine stvari dolaze na svoje mjesto i Lauda dolazi do prve titule. Ostvario je pet pobjeda na trkama i Ferrari vratio na tron nakon 11 punih godina, koliko je kompanija bila u krizi. Te godine iza sebe je Emersona Fitipaldija i Karlosa Rojtmana.

Sljedeće godine dolazi do momenta u Laudinoj karijeri zbog kojeg je najviše poznat -nesreće na Nirburgringu.
Laudin bolid se zapalio nakon što se zabio u ogradu da bi ga potom još udario Bret Langer, a Niki je zadobio teške povrede na glavi i licu.

Ljekari nisu uspjeli da saniraju neke od posljedica, pa je Niki ostao bez dijela desnog uha, kose, obrva i očnih kapaka, koji su mu rekonstruirani operativnim zahvatom, a teške povrede je imao i na plućima.

Niki nije bio u stanju da napusti bolid jer je takođe imao višestruke prelome kostiju, ali su mu kolege priskočile u pomoć i izvukle ga iz automobila.

Bio je pri svijesti kada su ga izvukli, ali je ubrzo pao u komu.

Nekoliko puta opisivao je ta svoja stravična iskustva.

"Osjećao sam veliki umor i imao sam potrebu da spavam. Ali znao sam da to nije običan odlazak na spavanje, nego nešto drugo. I tada ti ne preostaje ništa drugo nego boriti se sa svojim mozgom. Čuješ zvukove i glasove i pokušavaš ih slušati, održavaš mozak u borbi s bolešću. To sam napravio i tako preživio", prisjećao se.

On je pričao kako ga su ga uznemiravali pogledi šokiranih ljudi, ali se ipak nije odlučio na kozmetičke operacije.

"Samo sam operisao oči kako bih poboljšao vid. Kozmetičke operacije su dosadne i skupe", pričao je.

Interesantno je da je Niki prije trke u Nirburgringu ražio da se ona otkaže iz bezbjednosnih razloga, jer uz stazu nije bilo dovoljno vatrogasaca niti drugi uslova za zbrinjavanje eventualno povrijeđenih. Ipak, bio je nadglasan i trka je održana.

Zbog stravičnih povreda svi su ga bili otpisali, ali im je Lauda pokazao da griješe.

Na stazu se vratio nakon samo dvije propuštene trke, ali ipak nije uspio da osvoji drugu titulu u karijeri. Za svega bod najviše postolje mu je "oteo" Džejms Hant, ali pitanje je da li bi bilo tako da Niki nije odutao od posljednje trke u sezoni, jer je smatrao da je previše opasna.

"Kiša je padala dva sata i taj idiot, japanski direktor trke, došao je i rekao da se trka vozi. Za mene je to bila najgluplja odluka ikada. Odvezao sam jedan krug da Ferrari dobije novac i jednostavno sam otišao", rekao je jednom prilikom legendarni vozač.

Uprkos izgubljenoj tituli nije odustajao, a na najviše pobjedničko postolje sa novom titulom vratio se već naredne godine, kada sa Ferrarijem osvaja drugu titulu.

Ljubav sa Ferrarijem, koja je od otkazivanja trke u Japanu bila poljuljana, sada definitivno puca i Lauda prelazi u Brabham, ali tu nije uspio da dođe do titule, te odlučuje da se posveti svojoj drugoj ljubavi i osniva vazduhoplovnu kompaniju.

Ipak, uželio se Formule 1 i na stazu se vraća 1982. godine kada potpisuje sa McLarenom. Dvije godine kasnije osvaja treću i posljednju titulu u karijeri ispred timskog kolege Alana prosta, koji je ček imao dvije pobjede više nego Lauda, ali spletom drugih okolnosti nije došao do šampionske titule.

Naredne godine Niki je dosta puta odustao, a na trci u Belgiji je slomio zglob poslije čega odlučuje da konačno stavi tačku na karijeru vozača.

Odricanje od porodice

Rođen kao Andreas Nikolas Lauda u bogatoj ali strogoj porodici, Niki nije imao podršku najbližih da ostvari karijeru vozača u Formuli 1.

Njegov otac, biznismen i industrijalac, Hans, očekivao je da sin krene njegovim stopama, ali Niki je imao druge planove - nije sebe vidio u Hansovim poslovima.

Otac mu je takođe smatrao da je vožnja formule izuzetno opasna, te je i to bio jedan od razloga njegovom protivljenju.

O malih nogu Niki je volio brzinu, a kao dječak jurcao je u prikolicama i traktorima, a kada je malo stasao nabavio je prvi automobil VW Bubu. Ovaj auto mu nije dugo potrajao jer ga je ubrzo slupao.

Tada mu je stigao ultimatum od oca koji je bio kategoričan da od njegove karijere u Formuli 1 neć biti ništa. Čak je, prema nekim tvrdnjama, povukao svoje veze kako bi njegov sin bio spriječen da ostvari svoje snove. Međutim, Nikijeva želja i talenat su pobijedili i te veze.

Digao je kredit, jer su mu sponzorstva bila uskraćena zbog očevih veza, i platio da nastupa u Formuli 2. Tu se nije pokazao baš impresivno, ali i dalje nije želio da odustane.

Digao je drugi kredit kojim je sebi obezbijedio mjesto u ekipi BRM u Formuli 1. Iako je upravljao bolidom koji je bio jako loš i često se kvario, uspio je da ostvari rezultate koji su privukli pažnju većih timova, a ostalo je istorija jer je poslije BRM-a prešao u Ferrari.

Kada je odlučio da po svaku cijenu ostvari svoje snove, a za to nije imao podršku, odrekao se porodice i jasno im poručio da mu ne treba njihova pomoć i da će sam uspjeti.

"Kada postanem svjetski prvak - nemojte da me tražite. Tada neći biti vaš sin, vaš unuk, niti neko ko vas poznaje", jasan je bio Niki.

Tri puta se borio za život i pobijedio

Koliki borac je bio Niki Lauda najbolje svjedoče njegove borbe za život. Tri puta je bio blizu smrti.

Osim već spomenute nesreće tokom trke, kada su ga svi bili otpisali, Lauda je još dva puta bio na "ivici".

Legendarni vozač se ponovo našao pred velikim izazovom 2009. godine kada mu je otkazao bubreg, koji je već jednom presađivao.

Na drugoj strani nije uspio da pronađe donora, a onda je na scenu stupila njegova 30 godina mlađa supruga te mu dala jedan svoj bubreg. Iako su do tada mnogi govorili da je sponzoruša, Biržit je ovim činom pokazala svoju ljubav, a Niki je još jednom uspio da pobijedi smrt.

Iako je ovaj problem bio riješen, deset godina kasnije uslijedili su novi. Pluća, teško sradala u nesreći godinama ranije, počela su da ga izdaju i opet je uslijedila borba za Laudu.

Ponovo uspješna borba - proživio je transplantaciju pluća i uspješno se oporavio, te još jednom pokazao da je veliki borac.

Avionska nereća koju sebi nije oprostio

Nakon karijere vozača Niki Lauda se bacio u vazduhoplovne vode, a avion njegove kompanije Lauda Air 1991. godine imao je nesreću u kojoj su poginule 223. osobe.

Avion Boing 767-300ER zapalio se i srušio tokom leta za Beč. Niki nikada nije sebi oprostio ovu nesreću, iako je israga utvrdila da je do nesreće došlo zbog kvara na potiskivačima, što je bila greška kompanije koja je proizvela avion.

Koliko mu je teško bilo zbog smrti tolikog broja ljudi govori i to da je lično učestvovao u istrazi.

Osim toga, lično je išao na sahrane poginulih putnika, čija su tijela bila toliko unakažena da ih nije bilo moguće prepoznati.

"Svi misle da mi je najgori trenutak u životu bila nesreća na trci (na Nirburgringu), ali, nije. Kada vodite aviokompaniju i više od 200 ljudi žele da stignu od tačke A do tačke B, a to se ne dogodi... to je druga vrsta odgovornosti", ispričao je Lauda jednom prilikom.

Sahranjen u Ferrarijevom kombinezonu

Niki Lauda preminuo je u maju 2020. godine u 70. godini, nakon borbe sa pneumonijom.

Njegovom smrću svijet automobilizma je ostao bez jedne od najvećih legendi ikada.

Trostruki svjetski šampion sahranjen je uz majku na groblju Nojsfit i to uz najveće državne počasti. Sahranjen je, kako to i priliči legendi Formule 1, a posebno Ferrarija, u Ferrarijevom crvenom trkaćem kombinezonu.

Na Laudin kovčeg udovica Biržit položila je njegovu trkaću kacigu okruženu pobjedničkim lovorikama kao simbol osvojenih naslova.