Hajdegerov "Početak" na Asteki: Da li će taktički rat oblikovati novo Svjetsko prvenstvo?

„Početak je ono najveće. U sebi nosi skrivenu sudbinu svega što dolazi“ – napisao je Martin Hajdeger, jedan od najznačajnijih filozofa prethodnog vijeka, sažimajući svoju centralnu ideju o Anfangu – izvornom početku koji određuje sudbinu svega što će se desiti, naglašavajući time različitost u odnosu na Beginn – obični, svima vidljivi, početak nekog djelovanja.

Hajdeger je bio veliki zaljubljenik u fudbal, pogotovo u „Kajzera“ Franca Bekenbauera – jednog od onih koji je na mitskoj Asteki kucao na vrata raja, koja su za njega ipak ostala zatvorena.

Objašnjavajući da je u samom, golim okom vidljivom početku već sadržano i sve ono što dolazi, Hajdeger bi govorio i da sve ono što je veliko, može započeti samo sa velikim. Tamo gdje je Bekenbauer gubio 1970. kao igrač u „utakmici vijeka“ (na kraju turnira čiji je pehar završio u rukama Pelea), pa zatim 1986. kao trener u finalu (nakon kojeg je Mardona digao „Boginju“ u vazduh) – baš tamo će večeras započeti Svjetsko prvenstvo u fudbalu.

Asteka, prema svemu što nas je istorija do sada naučila, nije stadion na kojem se igraju velike utakmice, već stadion koji ih proizvodi.

Iako je zakon jačeg odvojio samu završnicu turnira od ovog fudbalskog svetilišta, oči zaljubljenika u najvažniju sporednu stvar na svijetu ostaće usredsređene na novo iščekivanje magije koju samo taj stadion može proizvesti u pet utakmica koje će ugostiti.

Mundijal ekstrema: Između enormnih vrućina i iscrpljujućih putovanja

Od Asteke do vankuverskog stadiona ovog ljeta možemo očekivati fudbal sa drugačijim logičkim sljedovima od onih kojima se kretao klupski fudbal od završetka katarskog turnira.

Ograničavajući faktori za nastavak evolucije na „smotri najboljih“ sakrivaju se u opozitnim faktorima:

Kvalitativne razlike među reprezentacijama biće nikad izraženije.

Najbolji igrači neće imati najbolje uslove za prikaz svojih vještina.

Pred nama je prvenstvo koje će u velikoj mjeri biti ispunjeno velikim vrućinama, kojima smo svjedočili na prošlogodišnjem Svjetskom klupskom prvenstvu, ali i izrazito dugačkim putovanjima, kakve mundijalska istorija do sada ne poznaje.

Taktičke dileme: Zonski blok ili striktna markacija „1 na 1“?

Prethodna dva Svjetska prvenstva bila su usporavana opredjeljenjem većine ekipa da im početna defanzivna ideja bude zonsko branjenje u srednjoj i niskoj trećini terena. Međutim, posljednje dvije godine klupskog, pa i reprezentativnog fudbala, kao novi identitet vraćaju ideju branjenja striktnom „jedan-na-jedan“ markacijom po cijelom terenu.

To ubrzava dešavanja na terenu i otvara ključna pitanja koja će u mnogome odrediti izgled ovog Mundijala:

Da li će ekipe koje žele da uspore ritam uspjeti da se odupru novoj promjeni pravila? Ova promjena se premijerno provodi na prvenstvu sa ciljem da svima oduzme mogućnost odugovlačenja kao strategije.

Kako će se ekipe regenerisati u visokom presingu? Da li će timovi koji žele konstantan visoki pritisak moći dovoljno dobro da se oporavljaju, rotiraju dugačak roster i do koje granice će prihvatati pokušaje protivnika da njihov pritisak preskače dugim loptama?

Povratak korijenima: Četvrta linija napada i revolucija stara jedan vijek

U napadačkom, kao i u odbrambenom dijelu, fudbal je cikličan sport. Trendovi često pojedu sami sebe, a onda se opet na velika vrata vraćaju kada se sve alternative u međuvremenu istroše i zatvori se puni krug.

U najvećoj mjeri, ekipe danas napadaju u 3-2-2-3 ofanzivnoj strukturi. Ona potiče još iz 1925. godine i tadašnje promjene pravila ofsajda, a implementirao ju je Herbert Čepman koji je želio napraviti veći balan između odbrane i napada. Englez je time postao dio fudbalske taktičke legende, a iza njega je ostala ostavština koja se već cijeli vijek naziva WM formacija.

Cilj je stvaranje linije viška i hvatanje protivnika u raskoraku.

Kada pričamo o formacijama, uglavnom govorimo o tri linije unutar tima (napadačkoj, veznoj i odbrambenoj), što vidimo u sistemima 4-4-2, 3-5-2, 4-3-3, 5-4-1. Svima im je zajedničko da u srednjim i niskim blokovima kreiraju tri linije, čije je glavno pravilo kompaktnost.

Kao odgovor na takvu defanzivnu evoluciju, koja je donijela nikad bliže i kompaktnije linije sa ciljem da ograniče prostor, treneri su kreirali četiri napadačke linije. Tako smo se, vijek kasnije, vratili na strukturiranu WM formaciju (3-2-2-3).

Pomenutom strukturom, koja će biti najčešća napadačka varijanta na ovom prvenstvu, ekipe žele da nakon navučenog pritiska na nosioca lopte u prvoj liniji stvore liniju viška, uhvate protivničku sredinu u raskoraku i lakše pomjeraju loptu ka golu.

Odbrane koje diktiraju ritam šampiona

Kako bi spriječili ovakvu dominaciju protivnika, pojedini timovi će se braniti striktnom markacijom „čovjek-čovjeka“. To iziskuje znatno više energije, ali ne dopušta rivalu da manipuliše prostorom na način na koji je navikao i utrenirao.

U tome će se kriti najveća taktička borba ovog prvenstva. U Ligi šampiona je striktna markacija već odnijela pobjedu. Sada ostaje da vidimo da li će nas Svjetsko prvenstvo spustiti na nivo Lige konferencija, gdje je trijumfovala besprijekorno uigrana 4-4-2 zonska odbrana.

Jedno je sigurno – uz prekide, o kojima ćemo tek pisati, odbrane će puno više diktirati ritam i odlučivati pobjednika ovog turnira nego što će za to prostora imati napadačke filozofije timova.

Večeras će se prvi put u istoriji svjetskih prvenstava desiti da jedan par po drugi put otvara turnir. Takođe, prvi put Mundijal počinje na stadionu na kojem se dva puta do sada podizao šampionski pehar.

Piše se nova stranica istorije – ona koja najveće pretvara u besmrtne.

Stefan Pupovac, analitičar i fudbalski skaut