„Želio je da se ljudi drže u slozi i da se živi u miru“: Đajić otkrio nepoznate detalje susreta s Mladićem

Dr Vlado Đajić izjavio je da je tokom boravka u Hagu, gdje je sa timom pregledao generala Ratka Mladića, utvrđeno da on nije primao adekvatnu terapiju, zbog čega su zatražili njegovo premještanje u zdravstvenu ustanovu ili zatvor u Srbiji ili Republici Srpskoj. Đajić se prisjetio posjete Mladiću, ali je otrkio i anegdote o kojima su razgovarali sa generalom.

Kaže da je u Hag otišao na poziv Mladićeve porodice i sina, kao ljekar i vođa medicinskog tima, naglasivši da je njegov odlazak bio isključivo profesionalne i humane prirode.

Otvorena knjiga žalosti povodom smrti generala Mladića u Banjaluci

„Proveo sam dva dana u razgovoru sa generalom Mladićem, pregledao ga i liječio. Ja sam tamo išao kao ljekar, na poziv porodica i sina, formirao sam tim i bio sam vođa tima. Išao bih tako svugdje, bilo ko da me pozove da ga pregledam. Ja sam humanista, položio sam Hipokratovu zakletvu i liječim sve. Bilo je to jedno interesantno iskustvo. Prije pet-šest godina sam bio u Hagu, gdje sam pregledao Stojana Župljanina i Miću Stanišića. Svojim sredstvima sam plaćao odlazak ekipe, smještaj i avionske karte, i sada sam to uradio", rekao je Đajić.

Kako kaže, dolasku u Hag prethodile su brojne procedure, najave, odobrenja i bezbjednosne provjere.

Đajić predstavio prvu pokretnu ambulantu u Srpskoj: Besplatni pregledi krvnih sudova stižu u sve opštine

"Prođu se tamo procedure, najave, odobrenja dolaska, skeniranja, nekoliko provjera, da bi uopšte došli tamo gdje možete da ga pregledate i gdje je stacionar. Tu smo u stacionaru bili, stražar je doveo generala, koji je hodao sa štapom, imao je slabiju ruku i nogu, otežan govor, bio je usporeniji", priča Đajić u emisiji na televiziji K3.

Nakon detaljnog pregleda i uvida u medicinsku dokumentaciju, njegov tim je, kako kaže, razgovarao i sa ljekarima Haškog tribunala.

"Nakon toga smo vodili ozbiljan razgovor o tegobama, kako je i kad sve krenulo, pogledali smo sve nalaze, detaljno smo pregledali i generala. Pozvali smo i ljekare iz Haškog tribunala, razgovarali sa njima i utvrdili da nije primao adekvatnu terapiju, da mu je pejsmejker stavljen 15 dana prije nego što ćemo doći, a trebalo je prije pola godine ili godinu. Ljekari su poslušali naše savjete, promijenili terapiju, složili se s nama da bi trebalo da se bolje tretira. Ne želim da ulazim da li je to namjerno ili njihova nestručnost, možda nisu ni htjeli", objasnio je.

Nakon toga smo sutradan pozvali Stojana Župljanina koji mu je pomagao, i od njega smo saznali da general već tada nije bio samostalan.

"Mi smo to stavili u ekspertsko mišljenje koje smo dostavili Hagu i zatražili da se general premjesti negdje, zbog jezičke barijere, uslova u kojim boravi i zdravstvenog stanja, u neku od zdravstvenih ustanova ili zatvora koji ima adekvatne mjere u Srbiji ili Republici Srpskoj", tvrdi Đajić.

Smatra da bi to bilo rješenje i da bi to generalu olakšalo i neke od posljednjih dana i godina života.

"Dobijao bi adekvatan tretman. Oni nisu uslišili naše mišljenje, iako sam doveo dobre stručnjake. Poznat sam i sam kao neko ko je dugo šef Odjela za moždane udare i prije 24 godine sam doktorirao na moždanom udaru. Imam najveći broj pregleda, završio sam razne edukacije u Švajcarskoj, Londonu, Sidneju, Njemačkoj i znam sve procedure za moždani udar", kaže Đajić.

On je naglasio da je u Hag otišao kao stručnjak za moždani udar te da mu je žao što general tada nije premješten.

"Išao sam tamo kao stručnjak i dao sam ekspertno mišljenje sa svojim kolegama i žao mi je što nije premješten tada u Srbiju ili Srpsku, jer bi imao bolje liječenje. Ne ulazim u presudu, istorija će reći o generalu Ratku Mladiću ko je i kakav bio. Moj odlazak je bio profesionalni, humani, kao ljekar", kazao je Đajić.

Međutim, osim medicinskog dijela susreta, Đajić je govorio i o razgovorima koje je sa generalom vodio tokom boravka u Hagu.

Naveo je da su upoznali i drugu stranu njegove ličnosti, iza strogog oficirskog lica.

"Sutradan smo ostali s njim, gdje smo razgovarali o njemu, životu i upoznali neku njegovu drugu stranu. Iza strogog oficirskog lica krije se ipak jedno osjećajno biće, gdje se otvorio i pričao o politici, životu i o ratu. Rekao nam je da njegova oficirska čast nije dozvoljavala da naređuje neke loše stvari. Nakon tog dana se žalio Darki, jer smo pričali i anegdote, da ga bole mišići i stomak od smijeha. Željeli smo da taj dan provedemo u prijatnijem ambijentu. Htjeli smo da napravimo bolju atmosferu i da mu malo damo volju za životom", rekao je Đajić i dodao:

Ono što je za nas bilo onako impresivno jeste da se nije žalio, nije imao nikakvih želja. Želio je da se ljudi drže u slozi, da se živi u miru. Bez obzira što je on ratnik, uvijek je govorio da su samo mir i mir rješenje svega.