Vašington Tajms objavio: “Republika Srpska zaslužuje nezavisnost”

Autorka teksta Anat Hartman, zamjenica urednika za komentare The Washington Timesa u komentaru piše o trenutnoj situaciji u Republici Srpskoj i njenim težnjama ka nezavisnosti, prenoseći izjave lidera SNSD-a Milorada Dodika i njegove političke stavove.

Tekst počinje rečenicom da je na vanjskom zidu iranske ambasade u Sarajevu istaknuta ploča s natpisom: “U sjećanje na iranske muškarce koji su dali svoje živote za mir u Bosni i Hercegovini.” Autorka ističe da mnogi Amerikanci možda nisu upoznati s dugom istorijom uticaja islamskog svijeta u ovom dijelu Balkana, što Dodik koristi kao jedan od argumenata za nužnost samostalnosti Republike Srpske.

Dodik tvrdi da se danas radikalni uticaji dodatno učvršćuju:

“Crkve se preuzimaju od strane muslimana. Radikalizovane grupe se gaje,” rekao je Dodik u intervjuu za TheWashington Times.

Oni podsjećaju da je prošle godine Dodik dobio jednogodišnju zatvorsku kaznu (koja je kasnije zamijenjena novčanom kaznom) i zabranu obavljanja funkcija u narednih šest godina. Kako ističu, Dodik je kažnjen zbog odbijanja provođenja odluka visokog predstavnika Kristijana Šmita, njemačkog državljanina kojeg je imenovao Savjet za implementaciju mira 2021. godine, a koji ima ovlaštenja da nadzire provođenje Dejtonskog sporazuma.

“Da, dobro ste pročitali. Zapadnoevropski birokrat kojeg su postavili drugi birokrati ima pravo da govori Vladi Republike šta da radi. Razmislite o tome na trenutak”, navodi se u članku.

Ponovo se citiraju i Dodikove riječi o radikalnom islamu.

“Radikalni muslimani u regionu finansirani su od istih onih koji finansiraju Islamsku državu: Iran, Saudijska Arabija i drugi”, naveo je Dodik.

Hartmann tvrdi da su u ranim 2010-im stotine bosanskih muslimana otišle da se pridruže Islamskoj državi, a mnogi su se kasnije vratili na Balkan. Prema izvještaju Atlantic Initiative iz 2015. godine: “Vraćeni borci iz Sirije i Iraka — iskusni u rukovanju oružijem i eksplozivom, ideološki radikalizovani — predstavljaju direktnu prijetnju ne samo sigurnosti BiH, već i regiona i šire.”

Dodik na to dodaje tvrdnju: “Neki su čak bili obučavani u Sarajevu prije odlaska na Bliski istok.”

Autorka napominje da je Iran, prema natpisu na ambasadi, tokom rata u Bosni i Hercegovini slao borce i oružje bošnjačkim snagama. Danas, kako se navodi u članku, vlasti Federacije BiH proglasile su za “državnu imovinu” dva srpska pravoslavna groblja, kapelu i crkvu, što je izazvalo zabrinutost među lokalnim Srbima.

“U pretežno muslimanskim područjima lokalna policija ne smije ni da uđe,” dodaje Dodik. “Ne smiju da hapse ekstremiste.”

Dodik smatra da Republika Srpska mora uskoro ostvariti nezavisnost:

“Stvari se pogoršavaju. Zato smo sada ovdje,” rekao je tokom nedavne posjete Vašingtonu, kojoj je prethodio susret s premijerom Izraela Benjaminom Netanjahuom, podsjeća The Washington Times i još jednom citira:

“Izgubili smo previše da bismo se oslanjali na bilo kakav dijalog… Uskoro ćemo napraviti važnu procjenu sa našim prijateljima u vezi s nezavisnošću. Bez države, nema slobode.”

U članku se ističe da Dodik i njegovi saveznici zagovaraju priznavanje tri države unutar BiH: jednu za Srbe, jednu za Hrvate i jednu za Bošnjake.

“Bosna i Hercegovina je pokvareno društvo. Oduvijek je bila podijeljena; od samog početka bila je neuspjela država,” rekao je Dodik.

Autorka prenosi i njegove primjedbe na zapadne politike: “Naša vojska je oduzeta, naša granična policija je oduzeta, imovina nam se oduzima.”

Za kraj, Dodik za The Washington Times zaključuje: “Dolazi trenutak u međunarodnim odnosima kada razgovori više ne funkcionišu. S nezavisnošću bi svi živjeli u miru. Nikome ne bi bilo moguće ništa nametnuti. Nikada nismo pokušali da živimo jedni pored drugih. Dozvolite nam da sami donosimo odluke. Mandat predsjednika Trumpa je naša prilika za nezavisnost.”

The Washington Times je američki konzervativni dnevni list sa sjedištem u Vašingtonu koji se fokusira najviše na nacionalnu politiku. Poznat je po tome što ga čitaju politički akteri i ljudi u centrima moći — uključujući federalne agencije i osoblje na Kapitol Hilu, u Pentagonu i Bijeloj kući — što mu daje pristup razgovorima gdje nastaju političke odluke.