Šta su nam donijeli izbori: Brojke iste, ali moć SNSD-a je mnogo veća

Sve je isto, ali ništa isto nije. Tako ukratko možemo opisati izbore koji su iza nas. U pogledu mandata i raspodjele političke snage u institucijama, situacija nije mnogo drugačija u odnosu na izbore 2022. godine i kraj aktuelnog mandata, ali suštinska konstalacija odnosa je apsolutno drugačija. Kraj mandata SNSD je završio sa skoro indentičnim brojem poslanika, ali ovaj put oni nisu plod političke trgovine, nego realno osvojeni mandati potvrđeni na iborima. Svi drugi, iako su zadržali isti broj mandata, sada imaju značajno manji ucjenjivački kapacitet.

Baš to je suština SNSD-ove pobjede, ali i dodatna odgovornost za sve politike koje će se sprovoditi u naredne četiri godine – od imenovanja do politika koje će se sprovoditi.

Izborne tehnologije, odnosno skeneri na izborima u BiH nisu donijeli ono u šta su se njeni najvatreniji zagovornici najviše nadali, niti ono od čega su kritičari strahovali. Najveća snaga i najveća pobjeda SNSD jeste upravo u tome što su zadržali svoju raniju snagu i što su ubjedljivo pobijedili i opoziciju i partnere koji su mislili da će moći rasti nauštrb njih.

Dodikov politički salto

SNSD-u i Miloradu Dodiku posložilo se sve tako, ne u smislu da napravi zaokret, nego da lakše i brže sprovede u djelo ono što je započeo u posljednjih godinu dana.

Pokušaji njegove izolacije od strane međunarodne zajednice kroz muslimanske institucije u Sarajevu, uz potajno likovanje na unutrašnjem planu, srušili su se kao kula od karata.

Poredeći sa prošlim Opštim izborima, pa i lokalnim izborima 2024. godine, možemo reći da opozicija nije naučila apsolutno ništa. Greške ne samo da nisu ispravljene, nego su podjele i sukobi produbljeni.

Još jednom, pokazalo se da je SNSD neprikosnoven u pogledu partijske organizacije i rada na terenu. Njihov rezultat nije iznenađenje ako se pogleda ozbiljnost organizacije, ali jeste u kontekstu činjenice da su 20 godina na vlasti i kada se uzme u obzir sve ono što se dešavalo prethodne dvije godine.

Kako to obično biva u BiH, svaki napad iz Sarajeva na bilo šta ili bilo koga u Republici Srpskoj, vrati se kao bumerang. Neshvatljiva je potreba Bošnjaka da iz Sarajeva disciplinuju ili uređuju Republiku Srpsku. Pomislio bi čovjek da će se nakon one sramote sa ukidanjem Svetog Stefana kao krsne slave opametiti, ali ne – pokušali su da uklone Milorada Dodika, ne mareći za sud naroda. A Srbima možete podvaliti svašta, ali nepravedne sudove baš teško.

U pogledu izbora koji su iza nas, veliku ulogu je igralo i to što su pojedini opozicionari vidjeli priliku da se Milorad Dodik smakne baš tako podmuklo, a ne na izborima. I Sarajevo, i tadašnji predstavnici međunarodne zajednice i ti opozicionari po ko zna koji put su podcijenili njegov pragmatizam, sposobnost prilagođavanja i prepoznavanja ne samo unutrašnjih, nego i širih prilika. A na međunarodnom planu mu se poklopilo sve. Na to sve, smušena i podjeljena opozicija. Takav poklon politički velemajstor neće propustiti. A Milorad Dodik to, uz sve mane, to jeste. Još jednom je doveden do ivice, napravio salto i preskočio one koji ga guraju ka provaliji. I imamo rezultat kakav imamo.

Isti omjer snaga, ali bolja pozicija SNSD-a

Strogo gledajući, SNSD-ov rezultat nije ništa drugačiji nego na izborima 2022. godine. I tada su dobili obje inokosne funkcije, doduše onu predsjedničku nakon mjeseci natezanja. Imali su ogromnu većinu u Narodnoj skupštini Republike Srpske, isti broj mandata u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, četiri delegata u Domu naroda BiH (što će se izvjesno desiti i sada).

Ovo su novi poslanici: Pogledajte ko po trenutnim rezultatima ulazi u NS RS

U apsolutnim brojevima, i oni su imali manje glasova. Ali višestruko veći pad doživjeli su, kako opozicija, tako i SNSD-ovi koalicioni partneri. Međutim, poređenje apsolutnih brojeva ovdje nije relevantno, jer na izbore je izašlo 100.000 ljudi manje nego ranije, mogućnost manipulisanja glasovima je dovedena do skoro nemogućeg, pa treba govoriti o raspodjeli kroz mandate i realnu političku snagu.

Narodna skupština

Iako je SNSD imao 25.000 glasova manje, broj osvojenih mandata u skupštini je značajno veći – prošle izbore osvojili su 27 mandata, sada će imati čak 34. Iako su 2022. u republički parlament ušli sa 27 poslanika, mandat su završili sa 32 poslanika usljed prelazaka pojedinaca u njihov klub. Dakle, u NSRS oni su jači za 2 poslanika.

Nije se mnogo promijenilo ni kod njihovih koalicionih partnera. Oni su imali višestruko manje glasova nego ranije, ali broj poslanika ostaje isti.

Svi njihovi koalicioni partneri imaće isti broj mandata kao na kraju saziva 2022-2026. DNS-NPS, Socijalistička partija i Ujedinjena Srpska će tako imati po pet poslanika, SPS četiri i pridružiće im se Slavenko Ristić kao predsjednik RSS. Dakle, koalicija okupljena oko SNSD-a imaće 54 poslanika, što nije dvotrećinska većina koju čini 56 poslanika.

Međutim, za sva važna pitanja koja podrazumijeva dvotrećinska većina, oni neće imati problema da je okupe, jer veto srpskog člana Predsjedništva BiH uvijek će podržati dio ili čitava opozicija, a kod izbora delegata za Dom naroda BiH izgledno je da će imati podršku dva poslanika „Koalicije za državu“.

A iako imamo isti ili malo izmijenjen raspored snaga, situacija je znatno drugačija. SNSD više neće, a ne bi ni trebalo, da trpi ucjene od strane koalicionih partnera i te odnose moći će da postavi na realne osnove – „mi smo glavni, a vi nas pratite“.

Ovo su novi poslanici u Parlamentu BiH: Evo ko će predstavljati Srpsku u Sarajevu

Što se tiče opozicije, tu je stvar takođe slična. SDS je zadržao 11 poslanika, rast je doživio PSS, odnosno ranije PDP, koji će sada imati 12 poslanika u odnosu na prethodnih osam. Lista „Za pravdu i red“ imaće četiri poslanika, ali više neće biti predstavnika Narodnog fronta koji nisu prešli cenzus. Tako će njihov broj ruku u Skupštini biti veći samo za dva poslanika u odnosu na kraj saziva 2022 – 2026.

Ono što je drugačije u odnosu na raniji saziv skupštine je da je snaga tzv. „probošnjačkih stranaka“ značajno umanjena – umjesto dosadašnjih pet poslanika, sada će imati svega 2. „Koalicija za državu“ sada nije uspjela ni da pređe izborni cenzus od tri odsto.

Nivo BiH

Apsolutnu pobjedu SNSD je imao i na nivou BiH, gdje je obnovio šest mandata u Predstavničkom domu PS BiH, a izvjesno je da će i u Domu naroda ponovo imati četiri mandata. Sigurno da više neće dozvoliti da im se ponovi žrijebanje iz Kinder jajeta i da ostanu bez delegata.

Međutim, najvažnije je ono što su dobili u Predsjedništvu BiH. I tu, naravno, ne mislim samo na Željku Cvijanović, nego na Darijanu Filipović. Po prvi put, SNSD i HDZ biće zajedno u Predsjedništvu BiH što će im omogućiti da lakše kontrolišu političke procese u Sarajevu.

SNSD nezaobilazan na nivou BiH: Izvjesna i četiri delegata u Domu naroda

Kontrola unutrašnjih procesa kroz saradnju SNSD i HDZ sa nekom od bošnjačkih opcija kroz Parlamentarnu skupštinu, posebno uz snagu u Domu naroda, ali i kroz Predsjedništvo BiH donijeće sigurno drugačije i nove odnose. To će se posebno odraziti i na spoljnom planu, gdje više nećemo imati uzurpiranje diplomatije od strane mahalaške politike iz Sarajeva.

Republika Srpska sada ima priliku da napokon preuzme ključna diplomatska mjesta i zaustavi višegodišnje silovanje diplomatije koje su sprovodili bošnjački predstavnici. Uz ono što je Banjaluka u protekle dvije godine uspjela da uradi na međunarodnom planu kroz obnovu odnosa sa SAD, jačanjem saradnje sa Izraelom i Rusijom, to može donijeti ogromne benefite.

Opozicija

Nevjerovatno je da nakon 20 godina, a pogotovo u posljednje četiri i dvije godine opozicija nije naučila baš ništa. Greške ne samo da su ponavljane, nego su pogoršavane, podjele produbljivane. Nakon svakog poraza slušali smo priče o tome da će se uraditi izvještaji, da će se analizirati rezultati, ali djeluje da rezultati ne samo da nisu analizirani, nego da nikada nisu predstavljeni bilo kome u stranci.

Skeniranje izbora: Iluzija o maloj izlaznosti i dominacija SNSD

Nekada narodni pokret, državotvorna stranka, organizacija koja je bila primjer kako se rade izbori - SDS, danas izgleda kao intelektualac koji se propio i pretvorio se u skitnicu koja sjedi u otrcanoj kafani. I dalje on kaže koju pametnu, u njemu još ima onog intelekta, ali je samo pijanac. I niko više njegovo mišljenje ne poštuje, svi ga sažalijevaju.

Pretjerani entuzijazam koji je pokazivao PSS pokazao se neosnovan. Defakto, oni imaju rast, postali su druga politička snaga u Republici Srpskoj. Ali da pitate predsjednika tog pokreta da li je to bila njegova ambicija i da li je baš takav rezultat očekivao na izborima, šta mislite da bi rekao? Pretjerana ambicija koju je pokazivao nakon pobjede 2024. godine, oličena u onom sloganu „Sigurno“, pokošena je realnošću. Sa pojedinim kadrovima koji ni po čemu nisu zaslužili da vode mjesnu zajednicu, a kamoli državu, skupljajući "s koca i konpca", brzo se ne mogu praviti izborni rezultati.

Nisu ni u SNSD-u sve akademici, u politici ne treba ni da budu, ali okupiti ekipu polupismenih i pretjerano ambicioznih i očekivati da će za nekog to predstavljati „bolje“ i da ćete time zamijeniti SNSD, pogrešno je na više nivoa.

Posebno treba da ih otrijezni rezultat u Banjaluci. Vođenje politika u kojem ne čujete kritike, masovno građenje, stavljanje kružnih tokova gdje im i nije mjesto, preoravanje rijeka, sprovođenje svih zamisli koje su vaš lični hir, a da ne čujete nijednu kritiku, ne može. Sve i da su te stvari najbolje na svijetu, ako ne čujete kritike, pa makar da i o njima raspravite, to ne vodi dugoročno u dobre stvari.

Ali, jedan loš rezultat je u karijeri mladog gradonačelnika možda i dobar, da ga spusti na zemlju. Rada, političke inteligencije i predanosti mu ne nedostaje, samo mu je trebalo malo dodira sa realnošću i da vidi da nije Bogom dan.

Lista „Za pravdu i red“ Nebojše Vukanovića u broju mandata ostala je ista, ali i oni su doživjeli šamar. Priznao je to i Nebojša Vukanović, ali opet nije dozvolio da se u pitanje dovede njegova nepogrešivost, pa je za sve optužio narod. To je bilo poprilično tužno slušati. Takva politika koja optužuje sve za izdaju i kriminal, dižući samo sebe na pijedastal poštenja, prošla je realno – u Republici Srpskoj postoji 23.000 ostrašćenih ljudi koji bi sprovodili prijeke sudove. Oni su samo glasni, ali nisu većina. A sada se najbolje pokazalo koliko je za politiku relevantan broj reakcija, klikova i komentara na društvenim mrežama.

Ipak, njegovo odsustvo u Narodnoj skupštini itekako će se osjetiti – kako za LPR, tako i za čitavu opoziciju, koju je Vukanović često nosio na svojim leđima.

Gubitnici

Najveći gubitnici ovih izbora jesu Narodni front i Volja naroda Srpske. Narodni front Jelene Trivić je gubitnik u kontinuitetu, a sada su doživjeli svoj konačni krah. Nakon poraza na predsjedničkim izborima, formiranje stranke koja se zasnivala isključivo na osvetničkoj politici Drašku Stanivukoviću, ispostaviće se bila je autistična.

Boljka Jelene Trivić je ona pdpevoska, odnosno dijela članova nekadašnjeg PDP-a koji su politiku posmatrali isuviše salonski. To na izborima ne prolazi, a u kombinaciji sa sujetom i beskičmenim, licemjernim zaokretom u odnosu na tog istog Draška Stanivukovića je pogubno. Ova stranka izgubila je smisao svog postojanja i bilo kakvu relevantnost na izborima, a više je nema ni Jelena Trivić čijih 1.500 glasova ne može imati nikakvu težinu.

Volja naroda Srpske Vlade Đajića predstavljena je kao najveći gubitnik izbora. Jeste iznenađenje da Đajić lično nije imao veći broj glasova, pa čak i da nije osvojio mandat u Banjaluci, ali samo su naivni mogli očekivati da će ta stranka imati veću podršku van Banjaluke od ove koju su imali.

Ispostavilo se da je nema ni u Srpskoj, ni u Banjaluci. Stranka napravljena malo prije izbora, nedostatak stranačke infrastrukture i oslanjanje na „staru slavu“ Đajića, pokazalo se kao ključno da se mandat ne osvoji. Rezultati se ne mogu praviti naprečac, a stranka preko noći. A birači su ocijenili da tolike količine šatora, krajiških pjevača i raznih pjevački prosto ne vode ničemu ozbiljnom. Za simpatije to je dovoljno, ali za glas očigledno nije.

Zaključak

Na kraju, možemo reći da je situacija na površini ostala ista, ali da su se suštinski odnosi promijenili. Milorad Dodik i SNSD uspjeli su da svoju snagu potvrde na terenu, neutrališu spoljne uticaje, oslabe opoziciju i istovremenu smanje ucjenjivački kapacitet sopstvenih partnera

Ovakav ishod im ostavlja i potpunu kontrolu, ali i kompletnu odgovornost za naredne četiri godine.

Opozicija izlazi dodatno oslabljena iz ovog izbornog procesa, a neminovno je gašenje pojedinih stranaka i odlazak pojedinih ličnosti sa političke scene. SDS je spao na ljušturu nekadašnjeg giganta, a iskustvo nam govori da ništa neće naučiti ni u naredne četiri godine. PSS je doživio otrežnjujući šamar i uz bolju strategiju u naredne četiri godine sigurno će postati lideri opopozicije.

Previđanje Dodikovog pragmatizma i oslanjanje na spoljne faktore umesto na terenski rad još jednom su se pokazali kao fatalna greška svih njegovih konkurenata.

U konačnici, novi izborni ciklus donosi Republici Srpskoj stabilnu skupštinsku većinu i značajno jaču diplomatsku i institucionalnu poziciju u odnosu na Sarajevo i međunarodne aktere. Sada je sve na SNSD-u, Savi Miniću i Željki Cvijanović. I, naravno, Miloradu Dodiku.