Epilog 2:0

BiH je potrošila još 600.000 maraka, onih koje je potpisao zamjenik ministra finansija i trezora u Savjetu ministara BiH, da bi se desilo ono što se već desilo: da Siniša Karan bude izabran za Predsjednika Republike Srpske. A pobjeda je, kažu brojke, bila i ubjedljivija. Valjda neće nikom pasti na pamet da opet nešto pokuša da ospori, vjerujem da je ovom narodu dosta svega.

Ono što je činjenica, ponovljeni izbori sa boljim rezultatom Siniše Karana, izbili su najveći adut opoziciji kojim je mahala u javnosti-da vlast pokrade izbore. Rezultati u Doboju, Laktašima, Zvorniku, Banjaluci kažu da krađe, jednostavno nema.

Interesantno bi bilo saznati kako je jutros prošao onaj ili oni koji su onomad ustvrdili da bi bilo pametno stvoriti uslove da se ponove ionako iznuđeni izbori u novembru. Nije mu lako ili njima. Valja sada opravdati sve unazad dva mjeseca.

U tim mjesecima, Siniša Karan skoro da se nije ni pojavio u javnosti, uz obrazloženje da ne želi dati priliku bilo kome da ga prijavi CIK-u. Branko Blanuša, između dva izborna dana, postao je predsjednik partije. Ni to mu nije pomoglo.

Ruku na srce, on je sinoć dostojanstveno priznao poraz što bi mu se moglo jedino knjižiti kao politički plus. Ne umanjujući značaj Siniše Karana kao ni neke kvalitete Branka Blanuše, jasno je da su na izborni rezultat uticali diplomatski kilometri Milorada Dodika, Željke Cvijanović, Ane Trišić Babić, Željka Budimira i drugih.

Sve je u paketu školski prikazano u javnosti od Mađarske, Izraela, doručka kod Trampa do pisma Dmitrija Medvedeva. Voli to ovdašnji narod čuti i vidjeti. Ne kažem da ne bi volio da vidi i neke društveno-socijalne ofanzive, ali za nadati se da slijedi nešto od toga.

Ne treba ni u kom slučaju potcijeniti lokalne ofanzive jer radi se o mjestima u kojima politički prvaci znaju kako se dobijaju izborne utakmice. Znate na šta mislim.

A krađe nema, potvrdili su ponovljeni, iznuđeni izbori za Predsjednika Republike. Izgleda da je stvarno do naroda. Pobjeda Siniše Karana, kandidata za Predsjednika Republike Srpske pokazala je i koliko je u suštini nemoćno i Sarajevo. Ministar inostranih poslova iz Trojke u raspadu, Elemedin Konaković, samo je stigao da zavapi ko je u kojem svojstvu išao put Amerike. Ostali se baš nisu ni upinjali puno da komentarišu osim što SDA-e smeta riječ „balija“ pa se šturo oko toga oglašavaju.

Nelegalni Kristijan Šmit utihnuo. Pametno! Sada još tri dana žalbe. Valjda, ponoviću, više nikom ništa ne pada na pamet! Jedino me u cijeloj priči interesuje šta je sada na pameti Drašku Stanivukoviću?!