Šta se dešava sa njemačkim penzionim sistemom?

Nakon niza velikih reformi koje su početkom 2000-ih proveli socijaldemokrate i Zeleni, uvedeni su instrumenti koji su trebali dugoročno osigurati održivost penzionog sistema.

Međutim, političke odluke donesene kasnije postepeno su narušile tu ravnotežu.

Nakon višenedjeljnih pregovora i političkih sukoba, demohrišćani i socijaldemokrate (CDU/CSU i SPD) uz mnogo poteškoća uspjeli u Bundestagu spriječiti ozbiljnu krizu vlade: usvojen je zakon o penzijama, na prijedlog ministra rada Barbel Bas (SPD).

Stanivuković traži poskupljenje vode za čak 66 odsto

Glasanje o penzionoj reformi danima je bilo ključno političko pitanje u Berlinu: može li kancelar Fridrih Merc (CDU) uvjeriti mlađe poslanike svoje stranke da podrže paket koji je uveliko prilagođen zahtjevima SPD-a?

Analiza koju je rekonstruisao njemački "Handelsblat" pokazuje da su upravo ove dvije velike stranke više od deset godina postepeno potkopavale penzioni sistem brojnim izdašnim, ali finansijski problematičnim mjerama. U trenutku kada demografski izazovi postaju sve oštriji, političke posljedice tih odluka postaju itekako vidljive.

Od sredine 2010-ih njemačka je mirovinska politika ušla u period u kojem je gotovo svaka godina donosila novu povlasticu. Izrazi poput “dodatak za majke” i “penzija sa 63” postali su dio političkog folklora, dok su CDU/CSU i SPD gradili sliku stranaka koje donose velikodušne beneficije. Ali, takva se politika sve više pokazivala kao odmak od načela održivosti i povratak kratkoročnom populizmu.

Bračni par zajedno proslavio 100. rođendan

U isto vrijeme demografska slika drastično se pogoršavala. Generacija bejbi bumera ulazi u penziju, a broj zaposlenih koji pune fond naglo opada. Rezultat su sve veći pritisci na penzijski budžet i sve jasnije spoznaje o tome da su političke odluke proteklih godina situaciju samo dodatno pogoršale.

Jedna od politički najpopularnijih, ali finansijski najtežih mjera bila je tzv. Muterrente — dodatak na penziju za žene koje su rodile djecu prije 1992. godine. Iako je Ustavni sud potvrdio razliku između starijih i mlađih majki, CSU je 2013. i 2019. godine progurao njeno dodatno proširenje.

Ta odluka, zamišljena kao politički uspjeh, postala je velika finansijska “crna rupa”:

– do kraja 2025. godine Mutterrente 1 i 2 koštaće oko 111 milijardi evra

– treća faza, planirana nakon 2027, mogla bi zahtijevati dodatnih 70 milijardi.

Uprkos ogromnim troškovima, stvarni iznos koji majke dobijaju vrlo je skroman – oko dvadesetak evra mjesečno po djetetu. Čak su i pojedini veterani CDU-a, uključujući Volfganga Šojblea, naknadno priznali da mjera dugoročno nije održiva.

Druga velika politička intervencija bila je uvođenje pune penzije već sa 63 godine za osobe s najmanje 45 godina radnog staža. Iako je predstavljena kao pomoć radnicima teških fizičkih zanimanja, istraživanja su pokazala da je najmanje trećina korisnika radila kancelarijske ili manje naporne poslove. U praksi, korist su najviše imali stabilno zaposleni radnici s dobrim platama.

Mediji: Plan za zapljenu ruske imovine označava neuspeh EU

Do 2023. godine svaki četvrti novi penzioner odlazio je u prijevremenu punu penziju, što državu košta desettine milijardi evra.

Godine 2018, tadašnji ministar finansija Olaf Šolc odlučio je “zamrznuti” penzije do 2030. kako bi se navodno izbjeglo daljnje populističko nadmetanje. Time je u praksi suspendovan ključni element reforme iz 2004, tzv. faktor održivosti, koji automatski prilagođava penzije demografskim promjenama.

Kada raste broj penzionera, a opada broj radnika, sistem bi inače smanjio penzije kako bi ostao stabilan – ali Šolc je to onemogućio.

Iako je odluka u prvi mah izgledala kao socijalna pobjeda, danas je jasno da su dugoročni učinci skupi i da time problem siromaštva starijih nije riješen.

Uvođenjem osnovne penzije 2021. Njemačka je pokušala osigurati minimalnu sigurnost za osobe koje su cijeli radni vijek provele u niskoplaćenim poslovima. No reforma se pokazala administrativno vrlo složenom i ograničenog učinka.

Netanjahu: Palestinska uprava nije zainteresovana za mir sa Izraelom

Stručnjaci smatraju da Njemačka time i dalje nije uspostavila jasnu donju granicu mirovine koja bi stvarno zaštitila najslabije.

Penzioni sistem još se drži, ali projekcije za iduću deceniju izrazito su zabrinjavajuće. Manjak radne snage, usporavanje imigracije i rast broja penzionera guraju sistem prema ivici.

Stručnjaci upozoravaju da bi nastavak sadašnje politike mogao dovesti do toga da socijalni izdaci progutaju polovinu saveznog budžeta.

Rješenja postoje: ukidanje penzije sa 63, vraćanje faktora održivosti i zaustavljanje daljnjeg širenja “bonusa za majke”. Ali politička volja ostaje slaba.

Njemačka još uvijek nije uspjela izgraditi održiv model kapitalizovane penzije, kakav već decenijama funkcioniše u Holandiji, Danskoj ili Švedskoj.

Dok nova “penziona komisija” opet traži kompromis, teret starih odluka i dalje pritišće sistem. Otvoreno ostaje pitanje: može li se Njemačka uopšte izvući iz ove spirale bez političke hrabrosti koje nema već dvije decenije?

Rekordnih 70 odsto Nijemaca nezadovoljno radom vlade