Milisav: Marfiju ne prija penzija

Kolumnu prenosimo u cjelosti:

Iz njegovih nastupa izbija frustracija što su svi njegovi planovi, sav njegov trud, pažljivo usmjereni protiv Republike Srpske, završili neuspjehom. Posebno ga boli činjenica da je Milorad Dodik, kao glavna meta tih operacija, ne samo politički "preživio", već iz svega izašao još snažniji.

Marfi tako govori o "zbrkanoj" američkoj politici prema BiH. Neobična dijagnoza od čovjeka čija je politika bila krajnje jednostavna: pritisci, sankcije i stalni pokušaji slabljenja Republike Srpske. Sada, pred izbor novog visokog predstavnika, pokušava da ubjedi međunarodnu zajednicu da OHR mora opstati u punom kapacitetu, dakle sa bonskim ovlašćenjima i svim alatima prinude, jer bez toga, po njegovom shvatanju, nema "zaštite BiH". Drugim riječima: bez stranog upravnika s neograničenim ovlašćenjima, sistem ne funkcioniše. To je Marfijeva slika demokratije. To izjavljuje osoba koja je, uz Šmita najodgovornija za sve krize u prethodnih 5 godina.

Očigledno mu ne prija penzionisanje pa je još uvijek opsjednut Republikom Srpskom i Miloradom Dodikom.

Nova američka administracija očigledno pravi otklon od takvog pristupa. Bez tutorstva, bez nametanja, bez eksperimenata nad narodima koji ovdje žive. Domaći lideri i domaća rješenja umjesto stranih upravnika i ambasadorskih diktata.

Tužan je Marfi i što odlazi Kristijan Šmit, njegov najbliži partner u pokušajima političkog gušenja Republike Srpske. Možda je vrijeme da zajedno napišu i memoare.

Bilo bi to vjerovatno korisno štivo i za neke buduće diplomate, kao podsjetnik da se narodima ne može upravljati izdaleka, s mapom u jednoj i sankcijama u drugoj ruci. Posebno ne narodima koji dobro znaju ko su, odakle dolaze i zašto ne pristaju da se odreknu onoga što im pripada.