Ko je Navi Pilaj: Nobelovka kojoj je boja kože nekada zatvarala vrata suda

Kada je kao advokatica radila u Južnoj Africi pod aparthejdom, Navi Pilaj nije smjela da uđe u sudijske odaje. Boja kože bila je dovoljna da joj ta vrata ostanu zatvorena. Godine 1995. i sama je postala sudija Visokog suda, prva žena koja nije bila bjelkinja na toj funkciji u zemlji. Danas je dobitnica Nobelove nagrade za mir za 2026. godinu, dodijeljene za njen rad na unapređenju mira i međunarodnog prava.

Iza tog priznanja stoji karijera u kojoj su neka od najtežih pitanja savremenog svijeta dobijala sudski odgovor: može li silovanje biti sredstvo genocida, kada medijska propaganda postaje podsticanje na zločin i kako utvrditi odgovornost onih koji imaju moć da nasilje narede, ohrabre ili zaustave.

Navi Pilaj rođena je 23. septembra 1941. u Durbanu, u porodici indijskog, tamilskog porijekla. Otac joj je bio vozač autobusa. Odrastala je u siromaštvu, u društvu u kojem su rasna pripadnost i pol unaprijed sužavali izbor zanimanja i mogućnost napredovanja. Pravnička karijera u takvim okolnostima tražila je mnogo više od dobre diplome.

Vlastitu advokatsku praksu otvorila je 1967. godine u provinciji Natal. Zastupala je protivnike aparthejda i žene izložene nasilju, a kasnije se usavršavala na Harvardu, gdje je stekla master i doktorsku diplomu. Još kao studentkinja u Južnoj Africi čitala je zapisnike Nirnberških suđenja. Zanimala ju je mogućnost da se za najteže zločine utvrdi lična odgovornost, čak i kada su počinjeni pod zaštitom države.

Upravo će takvim predmetima posvetiti veliki dio života. Iste godine kada je imenovana za sudiju u Južnoj Africi, izabrana je u Međunarodni krivični tribunal za Ruandu. Kasnije je predsjedavala tim sudom, zatim radila kao sudija Međunarodnog krivičnog suda u Hagu. Funkciju visoke komesarke Ujedinjenih nacija za ljudska prava obavljala je u periodu 2008–2014.

Međutim, njeno mjesto u istoriji prava najbolje objašnjava jedna presuda.

U septembru 1998. bila je članica tročlanog sudskog vijeća koje je osudilo Žan-Pola Akajesua, nekadašnjeg načelnika ruandske opštine Taba. Presudom je utvrđeno da silovanje i seksualno nasilje mogu predstavljati djela genocida kada su počinjeni s namjerom uništenja zaštićene grupe. Svjedočenja žena o sistematskom nasilju postala su ključna za razumijevanje načina na koji je sprovođeno uništavanje Tutsija.

Time je međunarodno pravosuđe dobilo važan presedan: seksualno nasilje mora se ispitivati i kao mogući sastavni dio plana uništenja jedne zajednice. Za preživjele je to značilo da zločini počinjeni nad njima dobijaju pravno priznanje koje im je dugo izmicalo.

Pilaj je predsjedavala i vijećem koje je 2003. donijelo prvostepenu presudu u poznatom ruandskom „medijskom predmetu“. Sud je ispitivao ulogu radija RTLM i lista „Kangura“ u podsticanju genocida. U središtu postupka bili su ljudi koji su posredstvom medija širili mržnju i pozivali na uništenje Tutsija. Predmet je otvorio pitanje koje ostaje bolno aktuelno: kolika je odgovornost onih koji javnosti označavaju koga treba mrziti i protiv koga treba djelovati?

Posljednjih godina njeno ime ponovo je bilo u središtu međunarodnih sporova zbog Gaze. Predvodila je nezavisnu istražnu komisiju UN za okupiranu palestinsku teritoriju, uključujući Istočni Jerusalim, i Izrael. Komisija je u septembru 2025. zaključila da je Izrael počinio genocid u Gazi. Izrael je odbacio taj nalaz. Riječ je o zaključku istražnog tijela UN, koji treba razlikovati od sudske presude.

Ista komisija prethodno je utvrdila da su Hamas i druge palestinske oružane grupe tokom napada 7. oktobra 2023. počinili ratne zločine, kao i da su izraelske snage u Gazi počinile ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.

Nobelova nagrada sada skreće pažnju na cjelinu njenog rada. Biografija Navi Pilaj pokazuje koliko konkretno može izgledati borba za ljudska prava: pravo zatvorenika da dobije advokata, pravo žene da sud sasluša šta joj je učinjeno i obaveza da se ispita odgovornost čovjeka čije su riječi ohrabrile ubice. Upravo na takvim slučajevima građen je njen ugled, mnogo prije nego što je njeno ime pročitano u Oslu.