Grenlandska kriza na čekanju: Trampov „zauvijek dogovor“ smirio strasti u Davosu

Ponovo je radila američka kočnica:

Donald Tramp je još jednom pokazao da je majstor političkog preokreta u posljednjoj sekundi. Nakon sedmica agresivne retorike, prijetnji carinama evropskim zemljama i najava da će Grenland preuzeti „milom ili silom“, američki predsjednik je iz Davosa poslao potpuno drugačiju poruku - carine zakazane za 1. februar ipak ne stupaju na snagu.

Ovaj potez sugeriše da je iza zatvorenih vrata postignut barem okvirni sporazum o statusu ove strateške teritorije. Tramp je sada upotrebu sile odbacio, nazivajući budući aranžman „zauvijek dogovorom“, čime je privremeno spuštena temperatura unutar NATO saveza, koji se suočio sa jednom od najbizarnijih kriza u svojoj istoriji.

Dok su finansijska tržišta odahnula, evropski lideri su ostali zatečeni. Mark Rute, holandski premijer i jedan od najiskusnijih diplomata, pokušao je u Davosu pronaći balans između Trampovih zahtjeva i evropskog suvereniteta, ali čini se da je nagli preokret iznenadio i njega. „Šaptač Trampu“ kako su ga prozvali u prvom mandatu, često uspjevao da smiri Trampa uspio je da isposluje da se iz otvorene panike prešlo u fazu „tihe diplomatije“.

To potvrđuje i hitan sastanak u Briselu, gdje će lideri poput Emanuela Makrona - koji je prethodno sa sunčanim naočarima izbjegavao susret sa Trampom - pokušati dešifrovati šta ovaj potez zapravo znači.

Dok najavljuje "Zlatne kupole" Trampov šablon ostaje isti: Ekstremni pritisak i izazivanje haosa na berzama, a zatim nagli zaokret uz proglašenje „velike pobjede“.

Slično smo gledali kod trgovinskih ratova, pitanja Izraela i zida prema Meksiku. Ipak, ključno pitanje ostaje: Da li Tramp zaista odustaje od Grenlanda? Sudeći po govoru u Davosu, gdje je pominjao sveobuhvatni dogovor koji bi obuhvatio čitav Arktik, čini se da je ovo samo strateško pregrupisavanje.

Dok se prašina u Davosu sliježe, ostaje nejasno da li je Arktik zaista postao zona mira ili je Tramp samo kupio vrijeme do sljedećeg tvita koji bi ponovo mogao iz temelja potresti transatlantske odnose. Jedno je sigurno – u svijetu 'zauvijek dogovora', ništa nije trajnije od privremenih rješenja.