Evropa bez petlje: Jedinstveni ali na papiru

Video o satima „Epskog bijesa“ Amerike u Iranu, Bijela kuća je objavila uz muzičku podlogu možda i najvećeg hita 90-tih, Makarene.

Ipak, dok Vašington udara ritam, španski „autori“ iz Madrida su odjednom „zaboravili korake“. Nova verzija ovog hita u izvođenju španskog premijera Pedra Sančeza mogla bi biti: rukua na struku, ali umjesto čuvenog skoka i okreta, oni se jednostavno-prave mrtvi.
Nekada ponosno diktiranje tepma, danas čini se jedva otkuvaca. I nisu Španci jedini. Čini se da evropski lideri ponovo igraju svoju omiljenu disciplinu: Takmičenje ko će bolje da se sakrije iza birokratskih saopštenja.

Dok se Bliski istok trese, a nesrećni Kipar za sada samo treska, u Briselu umjesto odlučnosti dobili smo „protokol.

Svako saopštenje počinje osudom, nastavlja se „dubokom zabrinutošću“ a završava se, vjerovatno večerom na kojoj se dogovore da treba da se dogovoraju.

Emanuel Makron nudi francuski nuklearni arsenal ќao „kišobran“ za cijeli kontinent, države kao što su Njemačka, Holandija ili Velika Britanija zbijaju redove, svjesne da je stara bezbjednosna arhitektura stvar prošlosti.

Francuski „štit“ dolazi poprilično skupo: Teheran je bio više nego jasan -svako ko pomogne Amerikancima, postaje legitimna meta.

S druge strane nije potrebno biti stručnjak da bi se zaključilo da bi rat koji bi možda trajao duže od mjesec dana, gurnuo EU u „ekonomski podrum“.

Situacija traži čvrst stav, ali političari bi radije diplomatski izlaz, svjesni da bi cijene energenata i prekid lanca snabdijevanja mogli izazvati čak i nemire širom stare dame.

Najjači primjer ove evropske šizofrenije je Španija. Službeno Madrid pokušava zadržati imidž lojalnog NATO saveznika, španska diplomatija trenutno izvodi „makarenu“ na žici pokušavajući da se distancira od bilo kakve vojne intervencije, kako slučajno ne bi postala prva linija iranskog odgovra na Mediteranu. Čini se da bi Španija rado ostala u ulozi „držača straže“ u pozadini, dok se veliki igrači tuku.

Ni Đorđi Meloni nije lako. Rim se nalazi u teškoj poziciji zbog ogromne zavisnosti od energenata. Italija već razmišlja o aktiviranju elektrana na ugalj kako bi ublažila ekonomski šok dok politički vrh pokušava da zadrži ulogu medijatora, strahujući od iranskih udara na Mediteran. Grčka je obećala da će da brani saveznike od dronova, već se izjasnila i da strahuje, jer joj „iza leđa“ stoji Balkan koji „vrvi“ od amričke vojske a njene baze su direktno ugrožene.

Turska finta mogla bi biti najkompleksnija: Iranski projektili već su letjeli prem njenoj teritoriji, s druge Anakara pokušava da bude diplomatski saveznik Irana.

Čitav Mediteran sada gleda u nebo. Jer kada si na Mediteranu, ti nisi samo posmatrač već prva linija. Madrid, Rim, Atina ili Ankara, bi možda radije birali neke svoje „sijeste“ ali dok su im baze pune „saveznika“ a more na dohvat ruke Teheranu, njihova „Makarena“ na ivici rata biće sve, samo ne zabavna.