Skandalozno potiskivanje SPC: Hrvatska kroz državni registar prekraja pravoslavlje

Nedavno je u nedeljniku „Novosti“ izašao članak o mogućnostima vjerskog izjašnjavanja građana u Centralnom registru stanovništva Republike Hrvatske. To je novi sistem elektronske evidencije podataka koji je zamijenio dosadašnji popis stanovništva. U članku se navodi da „kada osoba putem sistema e-građani pristupi registru i odluči da upiše svoju vjeroispovijest, prvi izbor koji joj se pri odabiru pravoslavne vjere nudi jeste nepostojeća – Hrvatska pravoslavna crkva. Srpska pravoslavna crkva nalazi se na samom dnu padajućeg menija, dok su ispred nje ponuđene, između ostalog, crnogorska i ukrajinska pravoslavna crkva. Riječ je o podlom pokušaju legitimisanja nepriznate vjerske zajednice čije postojanje donosi isključivo najcrnje konotacije.“ Kako ovo ocijeniti kanonski i teološki?

Neosporno je da država ima pravo da vodi evidenciju o svom stanovništvu. Takođe, nije sporno da svaki pojedinac ima neotuđivo pravo da se vjerski izjasni kako želi i da pripada vjerskoj zajednici kojoj želi. Nadalje, niko ne dovodi u pitanje pravo države da evidentira sve stvarno postojeće vjerske organizacije, bile one zvanično registrovane ili ne. To je čisto statističko pitanje.

Sporno je, međutim, kada država u svom registru pokuša da manipuliše crkvenim, odnosno kanonskim statusom vjerskih zajednica i da sugeriše kako određena vjerska zajednica koja nije kanonska pravoslavna Crkva zapravo jeste kanonska pravoslavna Crkva. Ovo je već pokušaj miješanja države u unutrašnje ustrojstvo Pravoslavne crkve, prenosi portal Kompas.

Pravoslavna crkva je jedinstvena svjetska Crkva, neraskidivo sastavljena zajedničkom vjerom, svetim tajnama i crkvenim pravom. U njenom sastavu trenutno se nalazi ukupno 16 samostalnih kanonskih, odnosno crkvenopravno zakonitih Crkava. Sve što je izvan ovog okvira ne pripada Pravoslavnoj crkvi. Tih 16 Crkava su: drevne patrijaršije (carigradska, aleksandrijska, antiohijska i jerusalimska), mlađe patrijaršije (ruska, srpska, gruzijska, rumunska i bugarska), autokefalne arhiepiskopije (kiparska, grčka i albanska), autokefalne mitropolije (češko-slovačka i poljska), kao i dvije Crkve čiji se administrativni status u porijetku Crkava nalazi u postupku rješavanja (američka i makedonska). Vidimo li na ovom spisku takozvanu Hrvatsku pravoslavnu crkvu? Ne. Možemo li onda među pravoslavne Crkve svrstavati vjersku zajednicu koja nije dio pravoslavnog zajedništva? Očigledno ne možemo. A šta ako ipak to učinimo? Onda smo to učinili ili iz neznanja, u šta bih želio da vjerujem, ili svjesno manipulišemo i ljudima dajemo pogrešne sugestije.

Unutar Pravoslavne crkve Srpska pravoslavna crkva uživa status kanonske Crkve na teritoriji Republike Hrvatske. Iako su i neke druge Crkve (bugarska, rumunska, makedonska) u novije vrijeme osnovale svoje parohije u Hrvatskoj, u želji da se staraju o svojim malobrojnim vjernicima koji tamo žive, ostaje činjenica da je SPC zvanično kanonska Crkva, statistički daleko najbrojnija, istorijski utemeljena na hrvatskom tlu u neprekinutom kontinuitetu još od srednjeg vijeka i da ima neprocjenjivu ulogu u hrvatskoj istoriji i kulturi. Već sam broj njenih sakralnih objekata i kulturna vrijednost njenog umjetničkog blaga govore sami za sebe.

Kako je onda moguće da takva Crkva završi na posljednjem mjestu državnog spiska u registru? Dok prvo mjesto zauzima za pravoslavlje nepostojeća takozvana Hrvatska pravoslavna crkva, sa zanemarljivim brojem vjernika i, koliko je poznato iz medija, svega jednim službenikom?

Podsjetimo se: prema popisu stanovništva iz 2021. godine, među pravoslavcima je daleko najviše Srba — 101.250, dok je Hrvata 15.980, što predstavlja smanjenje u odnosu na 2011. godinu, kada ih je bilo 16.647. Za vjernike Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Republici Hrvatskoj izjasnilo se 1.518 ljudi, i to u rubrici „ostali hrišćani“. Takođe, pripadnika SPC bilo je i u kategoriji „ostale religije, pokreti i pogledi na svijet“, i to 183. Niko se nije izjasnio kao vjernik takozvane Hrvatske pravoslavne crkve (HPC) – nula.

Ispred SPC na ovom državnom spisku našla se i takozvana „Crnogorska pravoslavna crkva“, koja je takođe nekanonska i za Pravoslavnu crkvu nepostojeća, a koja uopšte nema poznate crkvene strukture u Republici Hrvatskoj. Broj onih koji su se izjasnili kao njeni vjernici iznosi svega 15.

Pravoslavna crkva nije određena etničkom pripadnošću. Sasvim je moguće biti Hrvat po nacionalnosti, a pravoslavac po vjeroispovijesti – i ima dosta takvih. Pravoslavna vjera nije vlasništvo nijednog naroda, pa ni srpskog, ruskog, grčkog ili hrvatskog. Lokalna pravoslavna Crkva ne može se stvarati samovoljno, izvan zajedništva vaseljenske Pravoslavne crkve. Država ne može stvarati Crkve, ali isto tako ne bi smjela ni da se meša u unutrašnja crkvena pitanja, manipulišući kanonskim statusom Crkava ili dajući ljudima pogrešne sugestije u vezi s tim pitanjem.